Život

Gospodari ekstaze

Gospodari ekstaze
Gospodari ekstaze
Dragana Raduški

Oni su šamani - uz pomoć duhova liječe tijelo, um i dušu i ima ih sve više.

Nergvi stoji nasred sobe njišući se lijevo - desno, ritmično ponavljajući mantru: "Nebesa golema, priđite ovamo." Hrapavim glasom neprekidno ponavlja melodiju nalik na neku drevnu baladu.

Nergvi je bu, kako Mongoli nazivaju šamane. Sebe smatra posrednikom između vidljivog svijeta i skrivenog svijeta duhova i bogova. Mistične ličnosti poput njega obnavljaju prastaru tradiciju širom Mongolije, srednje Azije i Sibira, gdje ima publike prijemčive za njihove harizmatične obrede.

Inače, Nergvi je Darhad, pripadnik jedne etničke starosjedilačke grupe sa sjevera Mongolije, uz granicu sa Rusijom.

Sastavni dio života: Darhada ima oko 20.000 i uglavnom su zadržali svoj tradicionalni nomadski način života.

Nergvijev svakodnevni posao svodi se na čuvanje krava, koza, ovaca i konja. Darhadi takođe praktikuju šamanizam u jednom od njegovih iskonskih oblika, kao sastavni dio života. Zabačenost ovog regiona glavni je razlog zašto se malo toga promijenilo.

Riječ šaman potiče iz jezika Evenkija, sibirskog naroda, poznatijeg kao Tunguzi. Međutim, šamana ima u gotovo svim krajevima svijeta - sada šamanski centri postoje u Londonu, Bostonu i mnogim drugim zapadnim gradovima. Šamani vjeruju da nevidljivi duhovi prožimaju svijet oko nas, djeluju na nas i upravljaju našim sudbinama. Svejedno da li su istovremeno i ljekari, sveštenici, mistici, psiholozi, seoske starješine, proroci ili pjesnici - šamani su ovlašteni pregovarači sa skrivenom stvarnošću i zauzimaju uzvišenu poziciju u svojim društvima.

Ne postoji precizna definicija šamanizma.

"Bolji naziv je šamanizmi, u množini", kaže Mardžori Mandelstam-Balzer, antropolog s Univerziteta Džordžtaun u Vašingtonu.

Ona objašnjava da vjerovanja, obredi i rituali variraju od osobe do osobe, jer je put do šamanizma izrazito individualan, mada ima nekih sličnosti: ekstatični trans ili putovanje duše, kako ga neki zovu, zajednička je crta.

Ali načini na koji šamani primjenjuju svoja sredstva i duhovna saznanja veoma su raznoliki, kao i krajnji ciljevi rituala. Mnogi šamani rade samostalno, dok se drugi udružuju u velike organizacije po gradovima koje deluju kao sindikati; Golomt, centar za šamanističke studije u Ulan Batoru, ima oko 10.000 članova.

Stapanje s tradicijom: Većina šamana u srednjoj Aziji, u većinski islamskim zemljama kao što su Kirgizija i Kazahstan, sebe smatraju revnosnim muslimanima, a njihovi obredi su prožeti tradicionalnim sufijskim misticizmom.

Umotani u bijele ogrtače, oni svoje rituale obavljaju u muslimanskim svetinjama, a svaki obred podrazumijeva i čitanje obimnih molitvi iz Kurana.

U Sibiru i Mongoliji šamanizam se stopio s lokalnom budističkom tradicijom u tolikoj mjeri da je često nemoguće razlučiti gdje se jedno završava, a drugo počinje.

Jedan od najpoznatijih šamana u Ulan Batoru je Corigbatara Bancara - veoma krupan čovjek prodornog pogleda, koji je zasnovao sopstvenu vjersku instituciju - Centar za šamanizam i vječno nebesko usavršavanje, koji sjedinjava šamanizam sa svjetskim religijama.

"Isus je koristio šamanske metode, ali ljudi to ne shvataju", kaže on i dodaje: "Takođe i Buda i Muhamed."

Svakog četvrtka u svom geru (tradicionalnom mongolskom šatoru) postavljenom u centru grada, u zagušljivoj ulici punoj smoga, Corigbatar vrši svoje obrede nalik na crkvenu liturgiju, sa desetinama vjernika koji pažljivo slušaju njegove opširne propovijedi.

Nergvi kaže da je šamanizam nešto sa čim se čovjek rađa.

"Ne možeš tek tako da odlučiš da postaneš šaman, već duhovi moraju da te izaberu. Šamanski poziv se obično prenosi s koljena na koljno. Moj otac je takođe šaman. Bavim se ovim već 25 godina i imam svoja 23 duha koja mogu da prizovem", priča Nergvi, dodajući da je kao 25-godišnjak shvatio da ima sposobnost da komunicira sa spiritualnim svijetom.

Međutim, ističe da šamanski talenat nije dovoljan sam po sebi.

"Svi šamani prvo moraju da prođu kroz ozbiljno šegrtovanje i nauče vjekovne rituale svog poziva. Ti rituali šamanu omogućavaju da kontaktira sa svijetom duhova, ali i diktiraju načine kojima se iskazuje poštovanje duhovima", kaže Nergvi, dodajući da šamani koriste sopstvenu obrednu opremu ispunjenu svetim duhom; ona "oživljava" tokom obreda.

Nergvi upotrebljava bubanj od kože irvasa, šarene komade tkanine i svoj kostim.

Skrivanje vjere: U vrijeme kad je Nergvi počeo da vrši obrede, najgora vremena čistke uveliko su prošla, ali šamanizam je i dalje bio zabranjen, pa su šamani morali da rade u tajnosti.

"Skrivali smo našu vjeru, da ne bi iščezla. Samo na dva mjesta smo vršili obrede. Jedno je u kući, pri čemu je neko uvijek sjedio ispred vrata i motrio da li neko dolazi. Drugo je bilo jedno skrovito mjesto u planini. Onda su se oko 1995. godine stvari promijenile i mogli smo slobodno da vršimo obrede", govori on.

I zaista, šamanizam sada doživljava veliki preporod širom svoje drevne postojbine u srednjoj Aziji, Sibiru i Mongoliji - toleći duhovnu glad naraslu tokom 70 godina prisilnog ateizma.

Sada Nergvijevo lice izgleda umornije nego ikad, kao da ga je obuzela duboka melanholija. Prije svega, šamanizam podrazumijeva služenje svojoj zajednici, kaže on.

"Kad postaneš šaman, odgovoran si za ljude oko sebe. Sve to uzima ogroman psihološki danak, što možda objašnjava činjenicu da među šamanima ima mnogo alkoholičara. Ponekad moraš da radiš mračne stvari", kaže Nergvi na kraju.

Gušenje represijom

U sovjetsko doba sve religije, uključujući šamanističku tradiciju, bile su gušene represijom. Mnogi šamani umrli su u radnim logorima.

"Znao sam jednog šamana, zvao se Gombo, koji je uhapšen za vrijeme rituala. Godinu i po je proveo u zatvoru", priča Nergvi.

Najčitanije