Sokočanin Milovan Radović (50) ni sam ne zna koliko je gusala napravio, ali je zabilježio u posljednjih šest godina da je iz njegovih ruku izašlo oko 240 ovih tradicionalnih instrumenata.
Radović, inspektor kriminalističke policije, u slobodno vrijeme guslar, odrastao je u porodici u kojoj se vazda njegovala pravoslavna tradicija i guslarska pjesma. Od svoje dvadesete godine bavi se izradom ovog drevnog instrumenta kojim je oduševio kupce u svim evopskim zemljama, Rusiji, Australiji i Americi.
"Sada bilježim ko je sve od mene kupio ovaj instrument rezbaren sa posebnom ljubavlju i pažnjom. Osjećam se ponosan što su svi ljudi zadovoljni njihovim izgledom i zvukom", ističe majstor za gusle.
Radović gusle prodaje preko društvenih mreža, te kupcima u Srpskoj šalje brzom poštom, dok se za kupce iz inostranstva snalazi na više načina.
Nakon pauze u poratnom periodu, počeo je aktivnije da se bavi ovim hobijem i sada rezbari svaki dan po pet-šest časova dnevno da bi ispoštovao kupce koji žele u svojim domaćinstvima "imati baš njegove gusle".
On ističe da mu za izradu jednih gusala treba šest do sedam dana.
"Gusle pravim od javorovog drveta koje daje najbolji zvuk ukoliko raste na visini sa dosta sunčeve svjetlosti. Samo u nekoliko slučajeva za izradu sam koristio orahovo drvo, koje je nešto teže za obradu", kaže Radović.
Prije svega, pojašnjava on, rezbari karlicu gusala od pripremljenog drveta, pri čemu pazi da ispoštuje dimenzije i proporcije kojima su vični samo dobri majstori, kako bi guslar mogao dobro da naštima zvuk prema svom glasu.
Preko karlice se, pojašnjava, zateže posebno obrađena koža jareta i u rijetkim slučajevima nešto mekša i kratkotrajnija koža od jagnjeta.
"Na glavi ili vratu gusala uglavnom radim figurice divokoze i orla - gospodara visina i litice, te konja kao simbola snage veličine oko 25 centimetara i veoma tražene figure svetih Đorđa, Jovana, Nikole, Vasilija Ostroškog, te likove velikana srpske istorije Karađorđa, NJegoša i Vuka Karadžića, koji su i najčešće opjevani uz gusle u epskim pjesmama", ističe Radović.
Radović napominje da se cjena gusala se kreće od 200 KM do 1.000 KM i da zavisi od izgleda rezbarene figurice i ostalih ukrasa na guslama, koji se smatraju pravim malim umjetničkim djelima.
Za strune gusala nekada se isključivo koristila duga konjska dlaka, a danas se, navodi, koristi obični ribarski silk, ali je i dalje, dodaje, poželjno da je na gudalu zategnuta struna od konjske dlake, što daje najbolji zvuk.
On vodi računa da svaki detalj na guslama od "kobilice", glasnica, do rukohvata i najmanjih detalja bude urađen na tradicionalni način.
Radović je dugogodišnji predsjednik sokolačkog Guslarskog društva "Romanija" koje okuplja tridesetak članova, među kojima je deset afirmisanih guslara koji nastupaju na svim festivalima i svečanostima širom i van Srpske.
"LJubav prema guslama njegujem od rođenja u selu Kruševci, gdje se pjevanje uz gusle i čuvanje pravoslavne tradicije prenosi sa koljena na koljeno", ističe Radović.
On dodaje da izradom gusala dopuni kućni budžet, tako da "uloženi trud nije uzalud".
Radović nagkašava da je zanat izrade gusala naučio od velikog majstora u tom poslu Veljka Kosorića, bez koga je sokolačko guslarsko društvo ostalo prije nekoliko godina.
"Kosorić je bio takav majstor za gusle da još živi priča da su se ljudi u Beogradu opkladili da su Kosorićeve gusle platične, što govori sa koliko preciznosti je drvo bilo uglačano i obrađeno", prisjeća se Radović.
Raduje ga, kaže, to da u guslarskom društvu na čijem je čelu, ima mladih koji će nastaviti da njeguju guslarsku pjesmu na Romaniji, kako je od pamtivijeka bilo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
