Život

HIV otima djetinjstvo

HIV otima djetinjstvo
HIV otima djetinjstvo
Boris Đurić

O siročićima koji boluju od side u Nepalu niko nije htio brinuti, dok se nisu pojavili dobri ljudi kao što je Raj Kumar Pun, koji vjeruje da tim mališanima treba obezbijediti dostojanstven život.

On je, naime, otvorio prihvatilište za tu djecu u svojoj kući, a kada je shvatio da niko ne želi da ih podučava, u sklopu istog je pokrenuo i školu.

Desetoro djece od tri do deset godina je smješteno u Sapalta HIV Šiksija Sadan školi, koja se nalazi u kući na dva sprata, u predgrađu glavnog grada Katmandua. Situacija s njihovim smještajem se pogoršala nakon što je Pun morao da proda kuću, koja se nalazi u njegovom vlasništvu, a do kraja oktobra će morati da se isele. Plan je bio da iznajmi novu zgradu, ali Pun kaže da niko to ne želi učiniti kada shvati da će u njoj boraviti djeca koja boluju od side.

Škola Sapalta HIV ima dvije velike sobe u kojoj djeca spavaju, jednu sobu za nastavu te kuhinju. Iako nepalska vlada obezbjeđuje sredstva za lijekove, tridesetogodišnji učitelj Pun kaže da potroši gotovo čitavu svoju platu na plaćanje ostalih troškova. On djecu podučava zajedno sa svojim prijetaljem Umom Gurungom i još dva učitelja koji ponekad pomažu. Pun i Gurung su otvorili prihvatilište prije tri godine, nakon što su u lokalnim novinama pročitali o nedaćama ove djece.

"Niko nije htio da se brine o djeci koja imaju HIV. Nisu oni krivi što su se razboljeli", objašnjava Pun, koji upravlja malom prodavnicom i koji ima dvoje djece.

Oni su jednom prilikom odlučili da otputuju u jugozapadni Nepal i vratili su se kući sa četri siročića. Nakon toga, stiglo je još djece. Kada su se djeca smjestila, učitelji su shvatili da lokalne privatne škole nisu bile spremne da prihvate ovu djecu, a javne škole loše funkcionišu u ovoj regiji.

"Čak su nam rekli da bi prihvatanje djece loše uticalo na reputaciju škole i njihov biznis", rekao je Pun.

Zato su on i Gurung preuzeli obavezu podučavanja djece, ali ne znaju gdje će djeca živjeti i učiti kada škola bude zatvorena.

Djeca koja imaju sidu imaju prilično težak život u Nepalu. Veći dio njih živi na selu, kao što je slučaj dječaka Ravija koji živi u Rakamu, udaljenom nekih 700 kilometara od Katmandua. Dvanaestogodišnji dječak živi s opakom bolešću i nije siguran da će doživjeti kraj školovanja.

"Stalno se osjećam slabo. Mom stricu je dosadilo da sluša moje kukanje", kaže on.

On je imao šest godina kada je izgubio roditelje koji su bolovali od side i sada živi sa bratom svog oca kojem njegovo izdržavanje predstavlja problem. On mu čak ne može obezbijediti prevoz do najbližeg grada Surketa, gdje pomoću CD4 testova mjere snagu njegovog imuniteta.

Skoro 5.000 zaraženih

Prema Nacionalnom centru za sidu i seksualno prenosive bolesti u Nepalu, danas u toj zemlju živi skoro 5.000 djece mlađe od 14 godina koja imaju sidu, ali lokalne NVO i medicinski radnici misle da je taj broj znatno veći.

"Moguće je da u državi postoji još mnogo siročadi i djece koja žive sa sidom, ali Vlada ne obraća dovoljno pažnje na njih", objašnjava aktivista Dipa Bohara iz nevladine organizacije "Parivartan Lagi Pahuk"

Najčitanije