Od Gadafijevih kamila u dvorištu rezidencije na Dedinju 1989. godine, nije bilo toliko ekstravagantnijih zahtjeva stranih državnika u prijestonici Srbije. Današnji političari nemaju prohtjeve da im se obezbijedi smještaj i za životinjsku pratnju.
Mada, i danas ima onih koji nose svoju vodu, imaju precizan jelovnik i traže par sati za odmor između sastanaka.
Na crvenom tepihu svjetski državnici djeluju ozbiljno i uštogljeno. I obično ta slika ode u svijet - rukovanje sa domaćinom, namješteni diplomatski osmjesi, kurtoazna razmjena pozdrava, dok garda pozdravlja...
Ali, i u "bekstejdžu" sve je skoro isto kao kada dolaze svjetske muzičke zvijezde. I među političarima ima onih sa dugačkim spiskom naredbi za domaćine. A, to "na svojoj koži" posebno osjete zaposleni u protokolu.
U Skupštini je protokolarna trasa već utabana. Gosti se dočekuju u čuvenom salonu princa Pavla. Prostor ostavlja poseban utisak. Gosti sjede na namještaju u stilu Luja 18. Ambijent uljepšavaju i kristalne vaze, lusteri teški nekoliko stotina kilograma i portreti Karađorđevića i Obrenovića. Ovaj salon princ Pavle Karađorđević koristio je da daje akreditive ambasadorima.
Gosti u koferima iz Srbije odnose uglavnom ikone, ponekad i zlatnike, knjige o Srbiji... Tu su i lični pokloni - marame, torbice, kaiševi, kravate, novčanici... Arhiv darova koje su dobili srbijanski državnici, prava je riznica. Ovdje se može naći kljova iz Nigerije, vaza iz 4. vijeka sa Kipra, kristalna činija sa likom Lenjina, medaljoni sa obilježjima svih zemalja SSSR, bista maršala Žukova, truba iz jednog od ratova koje je vodila Švedska, srebrni brod sa filigrantskim radovima iz Inodnezije, statue lovaca iz Konga, ikona Hristova glava sa trnovim vijencem iz Jerusalima... Poslije petog oktobra srpski zvaničnici su često poklanjali ikone. Ali, i Slobodan Milošević je svojevremeno šefu ruske diplomatije Jevgeniju Primakovu darivao ikonu Sveti Georgije ubiva aždahu.
Bilježnice protokola čuvaju razne dogodovštine. U njima je svakako ona o posjeti predsjednika Rusije Dmitrija Medvedeva. Njemu je važno šta govori, ali i kako izgleda. Tako je prije nego što je izašao za skuštinsku govornicu i poslanike, prvi čovjek najveće zemlje na svijetu, neko vrijeme proveo u prostoriji za stajling.
Domaći "skupštinari" smjestili su ga u jednu "sobu" gdje se našminkao. Svježe napuderisan, sa "mejkapom", otišao je na nastup. On je ujedno i jedini gost u Skupštini koji je imao ovakav zahtjev.
Za razliku od Medvedeva, premijer Rusije Vladimir Putin nije imao posebnih želja. On je detalje svog jelovnika usaglasio sa predsjedništvom Srbije, pošto je bio gost na svečanom ručku kod predsjednika Tadića.
"Razgovori sa prethodnicom premijera Putina bili su veoma jednostavni", kaže šef skupštinskog protokola Jasminka Urošević. "U pitanju su osobe koje imaju velikog iskustva u poslu kojim se bavimo, pa samim tim se brže i lakše dolazi do dogovora".
Putin je, praktično, u parlament, došao "na gotovo", jer su prethodno protokoli dvije države mjesec dana detaljno, dogovorali svaki sekund njegovog gostovanja u srpskoj prijestonici.
"Sve je bilo utanačeno. Od sletanja na aerodromsku pistu pa do uzletanja. Prilikom takvih poseta ništa ne sme da se prepusti slučaju. Putinova poseta bila je protokolarno specifična samo po tome što se on, poput Džozefa Bajdena, vozio svojim automobilom po Beogradu. Ostale državnike prevoze vozila MUP Srbije", objasnili su u državnom protokolu.
Sve te "visoke" posjete dogovaraju se danima, na nivou bezbjednosnih službi, državnog protokola i diplomatsko-konzularnih predstavništava zemlje uvaženog gosta. Detaljno mora da se utanače jelovnik, vreme za odmor, svi članovi pratnje...
Čak ni protokol više nije pod konac. Za vrijeme Tita znalo se da na crvenom tepihu mogu stajati samo domaćin i gost. Danas se na njemu može vidjeti kako "prolijeću" saradnici političara, a neki čak i stoje na tepihu. Tako se i ambasadorka SAD Meri Vorlik našla u jednom momentu na svečanom tepihu ispred Palate Srbije uz Borisa Tadića i Hilari Klinton, ali su joj iz protokola munjevito sugerisali da se pomjeri.
Bilo je, na primer, i političara koji baš i ne vole da idu stepenicama. Tako je šef diplomatije Ujedinjenih Arapskih Emirata tražio da se do salona princa Pavla u Skupštini Srbije popne liftom. Tako se on sa Slavicom Đukić-Dejanović dovezao liftom, a ostali članovi delegacije išli su pješke.
Skupština posebno pamti posjetu delegacije iz Kine. Ali, ne po nekim specijalnim željama, nego po brojnosti. U parlament je došlo oko 140 ljudi Svekineskog narodnog kongresa. To za Kineze i nije impozantna brojka, ali je za Srbe i brojno i skupo.
Zanimljivo je da u pratnji Kineza uvijek bude onih koji dobro govore jezik zemlje u koju dolaze. Iako su gosti bili zadovoljni domaćinima, imali su i jednu zamjerku. Donijeli su pune kofere poklona, a domaćini su ih odmah sklonili u ostavu. Na zahtjev Kineza, sve je moralo da se iznese na sto u holu, kako bi novinari fotografisali šta je sve stiglo iz Kine.
Od prošlogodišnje posjete Hilari Klinton Beogradu, strijepili su i najiskusniji protokolarci. Pribojavali su se da će prva Obamina saradnica imati podugačak spisak zahtjeva. To se i obistinilo, ali ništa što je tražila nije bilo nerealno i previše ekscentrično. Spavala je u "Hajatu" i nije nanosila mnogo glavobolje organizatorima posjete, praktično, samo je insistirala na detaljno propisanoj ishrani.
U zgradi Vlade Srbije, protokol nema posebnu prostoriju gdje gosti političari mogu da se presvuku i predahnu. Za te namjene, Vlada zakupljuje sobu u hotelu ili državnike ugošćuje u jednoj od svojih rezidencija.
"U Nemanjinoj 11 možemo samo da im obezbedimo adekvatan radni prostor ukoliko treba da se pripreme za sastanak ili da održe brifing sa svojim saradnicima pred konferenciju za novinare. Mnogi predsednici vlada, na primer, traže konsultacije sa svojim saradnicima kako bi čuli vesti iz zemlje iz sveta na koje bi mogli da reaguju u slučaju novinarskih pitanja", pričaju sagovornici
Štipkanje sobarica
U dugogodišnjoj praksi međunarodnih poseta, skupštinari pamte samo jedan incident. Jedan od gostiju iz Turske štipkao je sobarice u hotelu u kojem je bio smješten. Domaćini su ga upozorili, ali zbog diplomatskih odnosa nisu željeli da događaj podižu na nivo skandala. A, gost iz Turske pokušao je da objasni da je štipkanje uobičajeno u njegovoj zemlji i da su ga radnice hotela pogrešno razumjele.