Pored žena i muškarci su često žrtve seksualnog i drugog mobinga od strane šefica, a i šefova. Kod nas je veoma skromna praksa da radnici šefice prijavljuju institucijama za zaštitu radničkih prava i pravosuđu zbog seksualnog ili drugog maltretiranja od strane šefica.
Međutim, interesantan je podatak da, prema podacima Američke komisije za jednaka prava pri zapošljavanju, postoji značajan broj muškaraca koji su žrtve seksualnog uznemiravanja. On je dosta manji nego što je to slučaj kod žena ali je prisutan. Na jednoj strani, minoran je broj žena koje su se žalile na seksualno uznemiravanje od strane žena ali je broj muškaraca koji su prijavili seksualno uznemiravanje od muškaraca oko 40% od ukupnog broja prijavljenih slučajeva - navodi naš sagovornik.
Istraživanja su pokazala ko su karakteristične žrtve mobinga:
*Poštenjaci, osobe koje su uočile i prijavile nepravilnost u radu
*Tjelesni invalidi
* Mlade osobe tek zaposlene i starije osobe pred penzijom
* Osobe koje traže više samostalnosti u radu ili bolje uslove rada
* Osobe koje nakon godina besprekornog rada traže priznavanje radnog položaja i povećanje plate
* Višak radne snage
* Pripadnici manjinskih grupa
* Ljudi drugačijeg etničkog porekla
* Različitog pola (žene u društvu muškaraca ili muškarci u društvu žena)
* Različite seksualne orjentacije
* Vrlo kreativne osobe
* Ekcentrične osobe
Vrste napada na žrtvu (osoba koja se mobira), prekidanje u razgovoru odbijanje verbalnih i neverbalnih kontakta, izolacija žrtve, nepozivanje na zajedničke sastanke.
Napadi na ličnu reputaciju žrtve, kroz neosnovane priče o žrtvi i njenom privatnom životu, ogovaranje, ismejavanje, negativni komentari ličnih karakteristika, stalna i neosnovana kritika kvaliteta profesionalnog rada, prigovori, vređanja, preterana kontrola, stalna kažnjavanja, napadi na zdravlje i prisiljavanje da se obavljaju poslovi koji loše utiču na zdravlje, prigovaranje na korišćenje bolovanja i njihova kontrola, prijetnja fizičkim napadima, prijetnja ili seksualno uznemiravanje.
Karakteristične reakcije su:
Početno samookrivljivanje, prvi pomisao žrtve je da je ona sigurno nešto pogrešila i da krivica leži u njoj. Uobičajane misli koje se javljaju u tom periodu su: „da li sam odgovorna za nastalu situaciju“, „gde sam pogriješio“, „ne razumijem šta se to dešava“, a karakteristične su reakcije zbunjenosti i aksioznosti.
Usamljenost, žrtva se osjeća usamljeno, odbačena i često se stidi, zbog svega što se događa. Boji se da joj drugi neće verovati pa zato ne govori o svom problemu, ni u porodici ni sa prijateljima.
Ponekad ako iznese svoje probleme nailazi na osudu kako u porodici tako i u okruženju uz komentar „sam si to tražio“. Ta pojava se zove dvostruki mobing. Uobičajna misao koja se javlja u tom periodu je „drugima se to ne može dogoditi“, a karakteristična su osećanja anksioznosti i depresije.
Lično obezvređivanje, ovo je samo jedan od simptoma prave depresije koja je često jedna od posledice mobinga. Žrtva je preplavljena mislima, „ nisam u mogućnosti da se prilagodim“, „ ne mogu rešiti problem jer sam nesposobna“, „ništa ne vredim“.
Borba za blokadu i eliminaciju mobinga, ova reakcija je karakteristična za jake, intelegentne osobe koje su svesne da su pod uticajem mobinga. One koriste sva raspoloživa zakonska, psihološka, sociološka, medijska i druga sredstva kako bih skrenuli pažnju javnog mnjenja da se radi o pojavi mobinga.