ROGATICA - Ognjište Save i Rajke Jovanović, nekada najbrojnije porodice iz sela Guždelji kod Rogatice, u kojem je u srećna vremena vrvjela dječja graja, danas zjapi prazno, ali imanje već godinama danonoćno čuva tornjak Bobi.
Rajka rođena 1935. godine je u skladnom braku sa njenim pet godina starijim Savom u devet poroda rodila desetoro zdrave djece. Sinove Vojislava i Rada i kćerke Vojku, Radinu, Dobrilu, Velu, Jelu, bliznakinje Snježanu i Ljiljanu i najmlađu Slavicu.
Do posljednjeg rata bila je to jedna od najbrojnijih porodica na području opštine. Sava je bio radnik i zemljoradnik. Penziju je zaradio kao građevinac u tadašnjem komunalnom preduzeću u Rogatici.
Sa dolaskom kući, poslije radnog vremena, priča jedan od Savinih zetova, Velin suprug Ostoja Kovačević, hvatao se motike, kose i drugih poljoprivrednih alatki da bi obradio desetak dunuma zemlje, koliki je bio njegov grunt.
"Nije bježao ni od dnevnice kod drugog radeći uglavnom kao građevinac. Morao je, jer su ga kod kuće čekala usta desetoro djece, supruga i kuća sa 'stotinu rupa'", dodaje Kovačević.
Kako su djeca pristizala Savi i Rajki bivalo je sve lakše pa su počeli graditi i novu, veću, pod "plan" kuću. Tek što su je završili i uselili, najstariji sin Vojislav počeo je da gradi svoju kuću i u njoj planirao da svije gnijezdo. Posljednji rat prekinuo je njegove planove. Niti je kuću završio, niti se oženio.
"Kao kapetan prve klase u rezervi bivše JNA, stao je na branik srpstva, svoje kuće i brojne porodice. I, nažalost, 7. oktobra 1992. poginuo na sarajevskom ratištu u 35. godini u sastavu Prvog pješadijskog bataljona Prve romanijske brigade. Zlatnom medaljom za hrabrost odlikovao ga je tadašnji predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić", priča Kovačević.
Smrt sina Vojislava bio je nastavak osipanja porodice Jovanović. Nekoliko godina ranije, na porođaju u sokolačkom selu Kalimanići, umrla je najstarija kćerka Vojka, koja je bila udata u porodicu Bakmaz.
Ostatak Jovanovića preživio je rat s tim što se, radi udaje kćerki, porodica polako osipala. Odlazila je jedna po jedna. Danas su Radina i Jela u Ubu kod Beograda, Snježana i Ljiljana u Loznici, Slavica u Zaječaru, Dobrila u Han Pijesku. U Guždeljima je samo Vela.
Poslije slatkih melema za srce i dušu koje su Savi i Rajki udajom priuštile kćerke nakon gubitka kćerke Vojke i sina Vojislava, došle su nove nimalo lakše rane. Glava porodice, Sava, umire 2005. a par godina kasnije majka Rajka ostaje i bez drugog sina Rada, da bi i ona presvisla od tuge 2018. godine.
Rajkinom smrću kuća Jovanovića u Guždeljima ostaje prazna. Udate kćerke, pogotovo Vela, kojoj je do roditeljske kuće par stotina metara, sada s vremena na vrijeme dođe i obiđe dvorište i kuću. Otvori vrata i prozore da se zidovi osvježe, prekontroliše stanje struje, vode i to je sve. Ovo, međutim, nije i kraj priče o Jovanovićima. Da se ona nastavi zasluga je psa tornjaka sa imenom Bobi. Za života, kao štene, donio ga je pokojni Rade.
"Pošto su svi Jovanovići, na ovaj ili onaj način otišli iz porodične kuće, njeno čuvanje preuzeo je Bobi. On to danonoćno revnosno čini već godinama. Iz dvorišta nikad nije izašao, a kući Jovanovića može prići samo par njegovih “poznanika” koji mu u znak zahvalnosti za vjernost donesu po koju kosku ili nešto drugo od hrane. Da ga pomazi ne dozvoljava nikome", priča Kovačević.
Koliko je Bobi vjeran kući Jovanovića pokazuje i to što najveći dio dana i noći provodi na otvorenom bdijući nad ostatkom imovine njegovih bivših vlasnika.
"U svoj oronuli štenećak ulazi kad ga baš natjera dosadna kiša, grmljavina ili baš visoka ili niska temperatura", kaže Kovačević.
Krsna slava
Kćerke Save i Rajke, ma gdje bile, sa svojim muževima dogovorile su se da se obavezno, uz krsnu slavu Mitrovdan, sakupe i zajednički proslave.
Tako je bilo i ove godine. Ni pandemija virusa korona nije ih omela da ih se većina okupi u rodnoj kući i uz svijeću, žito i slavski kolač prisjete svojih najmilijih.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.