Život

Internet u selima bez škola i puteva

Internet u selima bez škola i puteva
Internet u selima bez škola i puteva
Boris Đurić

Učitelju Mahabiru Punu bila su potrebna čitava dva dana da bi provjerio svoju elektronsku poštu iz svog doma u udaljenom himalajskom selu Nagi, smještenom u zapadnom dijelu Nepala, ali danas mu to ide mnogo brže.

Naime, pedesetpetogodišnji Nepalac morao je hodati sedam sati do najbližeg puta, gdje bi sjeo u autobus i putovao tri sata uskim planinskim putevima do jedinog grada u kojem postoji Internet, a danas samo treba da se priključi na bežičnu internet vezu, koju je postavio u svom domu, i tako pristupi sadržajima iz čitavog svijeta.

On nije jedini koji može koristiti Internet, već to mogu raditi i stanovnici iz 100 obližnjih sela.

Moderna tehnologija je promijenila život ljudi na jednom od najnegostoljubivijih mjesta na Zemlji, gdje ne postoje škole ili putevi i gdje ljudi žive oskudnim životom farmera.

Nova bežična internet veza im omogućava da koriste medicinske usluge putem video-linka, budu u kontaku sa članovima porodice koji su se odselili pa čak i da prodaju koze, piliće i bikove na sajtu www.nepalwireless.com, koji predstavlja svojevrsnu internet aukciju za lokalne farmere.

"Uspostavio sam Internet u područjima u kojima uobičajeni provajderi ne žele da posluju", objašnjava Pun, koji pretpostavlja da oko 70.000 ljudi može pristupiti njegovoj mreži.

"Kada sam započeo ovaj projekat niko u ruralnom Nepalu nije koristio Internet. Sada je na njega 'prikačeno' 100 sela. Ali to nije puno pošto ima još hiljade ovakvih sela u Nepalu", kazao je on.

Naime, sve je počelo kada je Pun otputovao u Sjedinje Američke Države sredinom devedesetih godina da bi pohađao master studije. Internet je tada tek počeo bivati popularan i jedan od njegovih profesora mu je predložio da napravi internet sajt za svoje selo.

Bio je to jedan od prvih nepalskih internet sajtova i do vremena kada se vratio kući bio je stalno "bombardovan" porukama ljudi iz čitavog svijeta koji su željeli da posjete ovo zabačeno selo na Himalajima.

"U to vrijeme čak ni poslovni subjekti u glavnom gradu Katmanduu nisu imali svoje sajtove ali je zato imao Nagi", rekao je Pun o svom selu, smještenom na 2.200 metara nadmorske visine.

On je dodao da je dobijao poruke od različitih ljudi, uključujući ljekare i profesore fakulteta, i svi su željeli znati kako mogu pomoći tom selu. "Pozvao sam ih da nas posjete i da volontiraju u njemu", kazao je Pun.

Odlučio je, prisjeća se, da poduči svoje učenike novim tehnologijama, ali škola nije mogla priuštiti kompjuter. Zato je pitao svakog ko planira doći u posjetu da ponese jedan dio računara da bi mogao sklopiti funkcionalan uređaj. Oraganizova je centar za sakupljanje dijelova u turističkom centru Katmandua i uspio je sastaviti desetine računare, od kojih su neki bili smješteni u drvenim kutijama. Računare je zatim slao u udaljene škole.

Ipak, pravi zaokret u njegovim akcijama je nastao 2002. godine, kada je zajedno sa svojim studentima skovao plan da u udaljena sela dovede bežični Internet. Od početka projekat je naišao na brojne prepreke. Niko ranije nije pokušao napraviti bežični Internet na tolikoj visini. Morala je biti izgrađena serija predajnika koji bi mogli prenositi signal. Sav materijal za njihovu izgradnju, uključujući i solarne ploče za napajanje predajnika, morali su biti dopremljeni. Najteže je bilo postaviti predajnik na tački smještenoj na visini od 3.600 metara, koji danas svakodnevno provjerava lokalni uzgajivač bikova.

Svoje inostrane prijatelje je zamolio da mu donesu komunikacionu opremu, računajući na to da ih nepalski carinici neće provjeravati. Stanovnici Nagija su prvi put pristupili Internetu u septembru 2003. godine, da bi ubrzo nakon njega to učinilo pet obližnjih sela u regiji Magdi.

Pun danas upravlja mrežom koja povezuje više od 100 sela s Internetom i to predstavlja značajan poduhvat pošto u Nepalu samo 6,3 odsto stanovnika ima pristup ovoj globalnoj mreži.

Najčitanije