Život

Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Kako podsvest postaje naša sudbina

Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Kako podsvest postaje naša sudbina
Foto: N.N. | Isidora Bjelica: Kako podsvest postaje naša sudbina
Isidora Bjelica

Kada je simpatični genije Brus Lipton izašao sa tezom da je za samo jedan odsto bolesti odgovorna genetika, a da se ostatak tiče okruženja, naše biologije verovanja i negativnih i destruktivnih uverenja koje smo usvojili do sedme godine i koja su postala softver našeg nesvesnog naučna zajednica je bila uznemirena.

Genetičar Brus kaže da je podsvest hardver koji se prosto napuni softverom od onog što vidimo i zaključimo o ljudima iz našeg okruženja  ali do sedme godine, posle je gotovo, program je daunloudovan.

Naravno, ko nije svestan programa svoje podsvesti, nije ni odgovoran.

Nije lako sa naših pet odsto osvešćenih da kontrolišemo 95 odsto usvojenog. Dr Brus prosto kaže, ako nam nešto ide posebno teško što se tiče naših želja i izbora, znači da je kočnica u programu naše podsvesti, znači da smo "pokupili" neko suprotno uverenje tipa da sreća nije za nas, da se do cilja stiže uz teškoće, da je prirodno da budemo siromašni ako smo pošteni, da nismo predodređeni za radost i uspeh, itd. itd...

Neretko roditelji iz brige i iz sopstvenog softvera dečicu pune upravo negativnim uverenjima verujući da rade pravu stvar, tj. da ih spremaju za život upozoravajući ih da je svet strašno i okrutno mesto, puno zlih ljudi i prevaranata, da svaka ljubavna priča ima nužno tužan kraj, a da treba što pre prihvatiti realnost da uspeh, bogatstvo i radost nisu izvesnost običnog čoveka...

I tako paradoksalno, iz najveće ljubavi i brige stvaramo softver limita našeg deteta...

Jer granica je tamo gde verujemo da jeste...

Generacije i generacije trošile su svoje živote sigurne da neko ili nešto drugi ne dozvoljava da raširimo svoja krila baš onako kako smo u detinjstvu čuli i videli od onih koji su nam bili najbliži. Ako veruješ da je nešto nemoguće, ono to i postaje i obratno. To je ona biologija verovanja o kojoj govori profesor Lipton, naša uverenja počinju da deluju na našu biohemiju i eto nam rezultata...

Tu, naravno, dolazimo do najvažnije teme: Kako oni koji su se suočili sa činjenicom da je njihova sudbina rezultat njihovih uverenja koja su im ubačena kao program do sedme godine, može da ih promeni?

O tome danas nju ejdž savetnici za život imaju različite pristupe i uverenja, od reseta u hipnozi, thete, tapkanja, fake it until make it tehnika do onih koji zastupaju radikalnije tehnike.

Ali ono što je meni važno za ovaj jesenji dan usred leta je da shvatimo vlastitu odgovornost za ono što govorimo dečici, bilo da su u pitanju naša vlastita deca, unuci, ili smo im rođaci, vaspitači, tetke, komšije...

Možda baš naše pozitivno uverenje može da prekine vekovno verovanje destruktivnih programa koji potom determinišu sudbinu jednog života...

To je tačka u kojoj se susreću informacija i energija, sklop koji će paradoksalno stvoriti karakter, a karakter, kao što znamo, postaje sudbina... Mislite o tome dok pričate pred dečicom, dok vas gledaju i slušaju.

Najčitanije