Život

Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Ludaci oko nas ili sve nijanse crne

Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne": Ludaci oko nas ili sve nijanse crne
Foto: N.N. | Isidora Bjelica u kolumni za "Nezavisne":Ludaci oko nas ili sve nijanse crne
N.N.

Iako je davno Gete rekao da je zemlja kosmička ludnica, sa čim bih se složila, činjenica je da nas samo blag pogled na svakodnevne novinske naslove uverava da na skali ludila ima svega...

Činjenica je da se kolektivni odnos prema tome šta je normalno, a šta ne potpuno promenio i ono što bi nekada bilo automatski podvrgnuto medicinskoj terapiji i hospitalizaciji danas se smatra normalnim. Svakodnevno suočavanje s jezivim naslovima punim nasilja prate najrazličitiji primeri očiglednog ludila koje više niko ne posmatra tako.

Postalo nam je normalno da svakodnevno čitamo da je zbog novca kćerka iskasapila majku, unuk dedu, da je iz ljubomore čovek ubio ženu, postalo je sasvim normalno i to globalno da oficijelne prostitutke postavljaju trendove, da žrtve nasilja objašnjavaju kome je ko umro kao izraz boije kazne, tajkuni su postali pisci, manijaci idoli nacije, a psihopate se neretko kriju i iza svakodnevnih rijaliti spletki.

Ukratko, ova količina nasilja kojoj svakodnevno svedočimo i gubljenje svih moralnih parametara osim malograđanskog zgražavanja dovela je do globalne pojave da čovek može da očekuje sve! Mogu spomenuti i svoju ličnu priču o komšinici koja me jurila nožem, jer je rekla da joj kroz televizor ulazim u glavu pa me malo ganjala ogromnim nožem, a malo polivala vodom u zimu, dok je u međuvremenu, kao u "Isterivaču đavola", urlala na glasove koje čuje u toj istoj svojoj glavi i razvaljivala nameštaj, kad god odvedu komšinicu na ritrit i ona dobije pilule svi u kraju odahnemo, jer bude deset dana mira, a onda opet kreću krici, udarci, urlanje i povremeno jurcanje s nožem. Iza svakog takvog slučaja stoje činjenice da su najčešće te osobe ostavljene od bližnjih, a da u ustanovama koje bi trebalo da ih tretiraju nema mesta, ali da li je to razlog da svi okolo trpe? Kao i većina bolesti, i mentalne bolesti su sramota pa ne samo da se nasilje smatra prirodnim, nego se neretko rane pojave tretiraju kao prirodne i ne leče se...

Bez želje da prozivam bilo koga, ali činjenica je da se nalazimo u vremenu nelogičnih događaja i ozbiljno poremećenih nasilnika. Što više se mirimo da su nasilje, sujeverje, prostitucija, primitivizam, neobrazovanost, neljudskost normalni, sve će više biti žrtava tog istog ponašanja. Oficijelne prostitutke pod parolom per felacio ad astra, kleptomani među uglednim akademicima, zlostavljači među uglednim sportistima, javne ličnosti koje pričaju s frižiderom opsednute crnom magijom, sve je to postalo normalno... i onda kada vam se komšija ponaša kao omiljeni lik iz rijalitija, malo ruši, malo preti, malo vas juri nožem - prirodno je da se niko ne uzbuđuje.

Ako globalni filmski hit napravljen prema bestseleru opisuje sado-mazo seks kao novovekovni ideal svakog malograđanina, ako su istaknuti umetnici, producenti, reditelji seksualni predatori, šta nas onda čudi! Ako su porno-starlete ideal uspešne žene, ako nam selebriti osobe s osnovnom objašnjavaju kako postati uspešan, ako su bes i mržnja postali legitimni na društvenim mrežama, gde se onda skloniti od takvog sveta, ako ne u neku dobru knjigu ili stari film.

Generacije koje odrastaju na "Američkom psihu", nijansama sive ili horor filmovima punim kasapljenja - formirale su nove standarde normalnosti i onda sve to smatraju prirodnim i u svom okruženju. I onda se čudimo kad tinejdžer pokuša da siluje dete u parku ili kada njegov otac kao kod Tarantina postane osvetnik i puca po stanovima. Da li zaista ne primećujemo koliko događaja iz naše stvarnosti počinje da liči na najgluplje filmove, čiji su autori neretko nelečeni narkomani i psihopate...

Da li ćemo svi kolektivno na globalnom putu tolerancije postati žrtve onih za koje niko nije primetio koliko im nije dobro dok nekog nisu ubili? Mislite o tome dok nam je prirodno da neko želi nekom smrt na društvenim mrežama, u saobraćaju, medijima ili komšiluku. Da, društveno je nekorektno reći za nekog da je ludak, ali zato morate da sačekate da ta osoba nekog siluje ili iskasapi da bi mogao nešto da preduzmeš! Za koliko žrtava je odgovorna ta korektnost i činjenica da su nazoviumetnički proizvodi ozbiljnih psihopata postali svetski trendseteri.

Najčitanije