Kako djeci objasniti da raditi ne znači uskraćivanje ljubavi i vremena posvećenih njima? Evo kako je to na inteligentan i nježan način objasnila jedna mama.
Dešava se da nas djeca pitaju zašto mama i tata moraju da rade, obično nježnim nevinim glasićima koji poručuju da tako krademo vrijeme, pažnju i, samim tim, ljubav od njih i usmjeravamo je na posao. Neko se možda tako i osjeća, naročito polazeći od pretpostavke da je u današnje vrijeme posao ponekad i luksuz, da je potrebno raditi kako bi se izdržavala porodica, ali postoje i oni koji rade posao koji su sami odabrali, koji im se dopada, oni koji to rade sa strašću i entuzijazmom i ostvaruju se kroz posao. To je velika sreća i nešto čemu svako treba da teži, a djeci je neophodno objasniti da posao ne mora da bude patnja ili neželjena obaveza, već da je on osnovna komponenta i važan momenat za sreću svake individue. Djeci treba da prenesemo da uspjeh znači baviti se onim čime si oduvijek želio.
Prosto rečeno, životni cilj je ostvariti svoje snove. U tom slučaju, posao će samo doprinjeti da deca imaju zadovoljnije roditelje, ostvarene, motivisane. Možda će takav roditelj biti malo umorniji ali će više uživati u životu zajedno sa porodicom.
Evo kako je to, na inteligentan i nježan način, svojoj ćerki koja je stalno zapitkivala zašto radi umjesto da bude sa njom i njenim bratom, objasnila novinarka Saša Emons:
Draga ćerko,
Pitala si me nedavno zašto više volim svoj posao nego tebe i tvog brata.
Ovo tvoje pitanje mi je malčice slomilo srce, ali budući da imaš osam godina, mislim da to tako i treba. Ne brini, neću ti uzeti za zlo. Ćerke imaju zadatak da znaju i provociraju slabe tačke svojih majki – to je poseban znak naše povezanosti. I ja sam isto radila svojoj majci. Kada sam bila malo starija nego ti sada, poslije više godina koje je provela kući odgajajući mene, mog brata i sestru, ona se vratila na posao, radila je pola radnog vremena. Na ovu temu ću te podsjetiti i kada porasteš i budeš suočena sa istim komentarima tvoje ćerke, isto kao što i moja mama danas radi meni. (P.S. Mama, oprosti, još jednom!)
Ti nisi ni osjetila vrijeme koje sam provela kod kuće. Vratila sam se na posao već poslije tri mjeseca provedenih u kući, i osim onih osam mjeseci koje sam provela uz tvog brata kada se rodio, za tebe sam uvek radila. Iako je osjećaj da ću izaći iz kuće i ostaviti te onog dana kada se završilo moje porodiljsko, izgledao potpuno nevjerovatno i nisam ni mogla da povjerujem da ću to uraditi, sve do trenutka kada se to i desilo, bilo je to i olakšavajuće za mene – vratiti se u normalu poslije čudesnog preokreta koji si donijela u moj život.
Neki ljudi rade da bi zaradili za život, a neki su srećni jer su plaćeni da rade ono što vole. Ja sam jedna od tih srećnih koji pripadaju ovoj drugoj grupi. Znala sam šta želim da budem od onog dana kada je moja nastavnica u osmom razredu pročitala moju priču cijelom odjeljenju i rekla mi da sam rođeni pisac. Još uvijek mi se obrazi zacrvene i sve u meni zadrhti kada uspjem da se izborim sa riječima i dam pisani oblik svojim mislima. Mislim da prepoznajem isti sjaj u tebi kada crtaš, ali možda ti u sebi nosiš još snažniju strast koja tek čeka da bude otkrivena.
Šta bi bilo kada bih ja tebi rekla da biraš – tvoja umjetnost… ili ja? Naravno, kada bi morala da biraš, izabrala bi mene (nadam se), ali zar ne bi bilo nepravedno to uopšte tražiti od tebe? Trenutno govoriš kako ne želiš ni da imaš djecu, zahvaljujući svom apsolutno nemogućem bratu, ali možda ćeš se predomisliti jednog dana. Ako budeš promjenila mišljenje, nadam se da svoju ljubav prema stvaranju nećeš žrtvovati zarad ljudi koje voliš, bilo da od toga zarađuješ ili ne. Nadam se da ćeš izabrati i partnera koji će ti željeti isto.
Ali, vratimo se na prvobitno pitanje. Mnogo je razloga zbog kojih mame rade - i možda uopšte nisu oni koje ti očekuješ. Ovo su moji razlozi.
Radim zato što volim.
Radim zato što me stvaranje čini srećnom i ta sreća se preliva na sva druga područja mog života uključujući i to da sam strpljiva, angažovana i kreativna mama.
Radim zato što su potrebne dvije plate da se pokrije ova lijepa kuća u kojoj živimo, tvoji časovi gimnastike i baš te patike koje si željela da imaš.
Radim zato što želim da tvoj brat i ti budete ponosni na mene.
Radim zato što sam se bavila ovim zanimanjem i prije nego što si se ti rodila, i zato što želim da nastavim da se bavim time i kada ti odeš na fakultet.
Radim zato što – uprkos tome što sam ja roditelj koji je gotovo uvijek taj koji se vraća kući na vreme, roditelj koji rijetko putuje zbog posla, roditelj koji vodi računa o rokovima u tvojoj školi – ti nikada ne bi pitala svog oca zašto on radi. Njegova ljubav kao da je data takva sama po sebi i njegovi dugi radni dani ne mogu da je pomute.
Radim zato što si, iako još tako mlada, već upila suptilnu poruku da je žensko zaposlenje manje važno i manje značajno, kao i da mame koje zaista vole svoju djecu ne rade.
Radim zato što se nadam da će se to promjeniti do trenutka kada ti budeš dobila svoju ćerku.
Da ukratko odgovorim na tvoje pitanje: Volim svoj posao, ali naravno da tebe i tvog brata volim mnogo, mnogo više. Kada bih morala da biram, izabrala bih vas.
Ali, tako sam srećna što ne moram da biram i nadam se da ni ti nećeš morati.
Voli te mama
(N.N./family.rs)