Život

Kad dijete postane san

Kad dijete postane san
Kad dijete postane san
Aida Tipura

Četrdesetogodišnja Marija N. i njen suprug nakon 15 godina zajedničkog života i neispunjene želje da postanu roditelji, prije tri godine su odlučili da podnesu zahtjev za usvajanje.

"Suprug i ja smo s mnogo entuzijazma ušli u čitavu priču u vezi s usvajanjem. Kada već nismo imali tu sreću da imamo biološko dijete, odlučili smo da ga usvojimo i pružimo mu pravu roditeljsku ljubav", počinje svoju priču Marija.

Naglašava da im nije bitno da li je dječak ili djevojčica, niti koliko ima godina.

"Ipak, iako smo sakupili svu potrebnu dokumentaciju koju je potrebno priložiti i predali je prije skoro tri godine, iz Centra za socijalni rad nam je rečeno da smo na listi čekanja i da nam ne mogu tačno odgovoriti kada bismo mogli usvojiti dijete. Kao razlog za dugo čekanje navode veliki broj zahtjeva za usvajanje, dok je veoma mali broj djece koja mogu biti usvojena", priča Marija, priznajući da su se suprug i ona već pomalo umorili od prilično dugog postupka u vezi s usvajanjem.

Ipak, ističe da u svojoj namjeri neće odustati, te da jedva čekaju dan kada će u svoje naručje priviti dijete.

Nažalost, ovo je samo jedan od bračnih parova koji ne mogu imati svoje potomke i koji ostavljenoj i djeci bez roditelja žele pružiti roditeljsku ljubav.

Dugotrajna procedura:

Međutim, iako usvajanje predstavlja najbolji vid zbrinjavanja napuštene i djece bez roditeljskog staranja, zbog dugotrajne i stroge zakonske procedure, bračni parovi u BiH koji žele usvojiti dijete godinama čekaju da bude udovoljeno njihovim zahtjevima.

"Svako ko žarko želi dijete, a ne može ga dobiti normalnim putem, učiniće sve i pokušati nemoguće". To je rečenica ispisana na jednom od mnogih blogova porodica koje su se susrele sa brojnim preprekama pri pokušaju usvajanja djeteta.

U BiH, prema nekim procjenama, živi više od 2.000 napuštene i djece bez roditeljskog staranja. U institucijama koje sprovode proces usvajanja tvrde da, uprkos tom podatku, ima mnogo više zahtjeva osoba za usvajanjem nego djece koja mogu biti usvojena. Kako kažu, sva djeca ne mogu biti usvojena, jer ne ispunjavaju propise koje nalaže Porodični zakon.

Cijeli proces dodatno otežava i činjenica da postoji veliki broj djece koja ne mogu biti usvojena, jer biološki roditelji ne daju saglasnost na usvajanje, iako ne žele da preuzmu brigu o njima.

Godišnje oko 20 usvajanja:

Prema podacima Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS godišnje bude zasnovano oko 20 usvojenja, a u RS trenutno ima 599 djece bez roditeljskog staranja, koja su smještena uglavnom u domovima za nezbrinutu djecu i u hraniteljskim porodicama.

Iz tog ministarstva navode da je u toku 2009. godine usvojeno 17 djece, dok su podaci koliko je mališana usvojeno u 2010. godini još u fazi obrade.

Tatjana Novaković-Manojlović, viša stručna saradnica za porodično-pravnu zaštitu i starateljstvo u tom ministarstvu, kaže da resorno ministarstvo nema podatke o tome koliko je djece koja ispunjavaju zakonske uslove da budu usvojena, te da je o njihovom broju veoma teško govoriti.

"Mnoga djeca smještena u domove za nezbrinutu djecu ili u hraniteljske porodice ne ispunjavaju uslove da budu usvojena, a najčešće se dešava da roditelji ne daju saglasnost na usvajanje, iako ih ne žele ili ne mogu da preuzmu brigu o djeci", kaže Novaković-Manojlovićeva.

Postupak: Pojašnjava da prema Porodičnom zakonu RS, potpuno usvojiti mogu samo bračni supružnici zajednički, ako su oba ili jedan od njih stariji od usvojenika najmanje 18 godina, kao i bračni supružnik roditelja djeteta koje treba da bude usvojeno, s tim što u tom slučaju razlika u godinama između usvojenika i usvojioca može biti i manja od 18 godina.

"U postupku usvajanja organ starateljstva utvrđuje podobnost lica koje želi usvojiti, a koja podrazumijeva sveobuhvatnu, multidisciplinarnu procjenu ličnosti i prilika u kojima par živi. Pod tim se podrazumijeva psihološka eksploracija ličnosti, posebna motivacija za usvajanje, obrazovni status, zdravstveni status, materijalni uslovi života, stil života i sve druge okolnosti važne za vršenje roditeljstva", pojašnjava Novaković-Manojlovićeva.

Prema Porodičnom zakonu RS, potpuno može biti usvojeno samo dijete uzrasta do pet godina. Usvojioci mogu biti samo državljani RS i BiH, a izuzetno, ako je to u interesu djeteta, usvojitelj može biti i strani državljanin. U tom slučaju je potrebno odobrenje Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS.

"Naše ministarstvo daje odobrenje za usvajanje djeteta od strane stranog državljanina, ako za to postoje naročito opravdani razlozi", kaže Novaković-Manojlovićeva.

Novim porodičnim zakonom FBiH, koji je usvojen prije dvije godine, procedure prilikom usvajanja djece su nešto olakšane. U odnosu na prethodini zakon, kada su mališani mogli biti usvojeni samo ako imaju manje od pet godina, u ovom entitetu sada mogu biti usvajana djeca do 10 godina starosti. Takođe, zakon predviđa da usvojioci ne mogu imati više od 40 godina, dok je ranije uslov bio da su radno sposobni.

Novi zakon u FBiH predviđa i da samci kao i nevjenčani parovi mogu usvajati djecu, te da to mogu učiniti i stranci.

Interes djeteta iznad svega:

Cijela procedura usvajanja djece, a kasnije i kontrole roditelja nakon usvajanja ide preko opštinskih Centara za socijalni rad.

Sama procedura usvajanja djeteta je veoma kompleksna i budući usvojitelji moraju proći bezbroj birokratskih "zavrzlama" da bi ispunili svoju želju i napokon usvojili dijete.

I zaposleni u tim centrima priznaju da se zbog strogih procedura i revnosnih provjera procedura usvajanja djeteta zna "otegnuti" i na nekoliko godina.

Međutim, kako ističu, osnovni princip Porodičnog zakona koji definiše i usvajanje djece jeste da je interes djeteta iznad svega. Poručuju da je sve dio zakonske procedure zahvaljujući kojoj su uposlenici centra za socijalni rad sigurni da će usvojeno dijete odrastati sretno i bezbrižno u porodici koja će mu pružati ljubav i podršku.

Previše zahtjeva, premalo djece:

Jadranka Štrkić, pravnik u banjalučkom Centru za socijalni rad, navodi da u RS postoji veliki broj zahtjeva za usvajanje, ali je nedovoljan broj djece koja mogu biti data na usvajanje.

Prema njenim riječima, taj centar trenutno ima oko 100 zahtjeva porodica za usvajanje, dok godišnje bude usvojeno svega jedno do dvoje djece.

Razlog tome, osim prilično stroge zakonske procedure, Štrkićeva vidi i u činjenici što je veoma malo djece koja su pravno podobna za usvojenje.

"Bez obzira koliko zahtjeva ima i koliko je djece smješteno u Dom 'Rada Vranješević' ili neku od hraniteljskih porodica, sva ta djeca nisu podobna za usvajanje. Znači, nisu ispunjene one zakonske odredbe u smislu da su roditelji ili dali saglasnost za usvajanje, ili da im je oduzeto roditeljsko pravo ili poslovna sposobnost. Dakle, dok ne budu ispunjeni ti uslovi, mi ne možemo djecu da dajemo na usvajanje", pojašnjava Štrkićeva.

Zakon oprezan:

Prema njenim riječima, nikad se tačno ne može reći koliko traje procedura vezana za usvajanje, jer to zavisi od slučaja do slučaja. Naglašava da radnici Centara za socijalni rad pažljivo pristupaju svakom pojedinačnom slučaju usvajanja djece.

"Kada je u pitanju proces usvajanja, tu je zakon veoma oprezan. Naime, uvijek se prvo ide na to da se prvo pokušaju iskoristiti svi potencijali i dati roditeljima šansa i mogućnost da svoju djecu vaspitavaju i odgajaju, kako bi djeca živjela u biološkoj porodici, odakle su i potekli. Takođe, i sudovi prilikom provođenja tih postupaka su dosta oprezni, s obzirom na to da su to posebni postupci za oduzimanje poslovne sposobnosti, roditeljskog prava, gdje sudovi vode računa o tome da li su iscrpljenje sve mogućnosti, i ne donose baš odluke naprečac", pojašnjava Štrkićeva.

Ističe da je zahtjeva za usvajanje puno, te da nikada ne može biti udovoljeno svim podnosiocima zbog nedovoljnog broja djece koja mogu biti data na usvajanje.

"Problem predstavlja i što svi koji žele usvojiti dijete gravitiraju Banjaluci kao najvećem centru u RS. Zbog toga mi često podnosiocima predlažemo da se obrate drugim manjim centrima, gdje ne postoji tako veliki pritisak", kaže Štrkićeva i dodaje da u njihovom centru imaju zahtjeve i iz FBiH, ali i iz zemalja iz regiona.

Smještaj djece:

Djecom bez roditeljskog staranja smatraju se djeca bez oba roditelja, djeca nepoznatih roditelja, sa roditeljima lišenim roditeljskih prava, roditelja spriječenih da vrše roditeljsku dužnost i djeca napuštena od roditelja.

Ta djeca su uglavnom smještena u hraniteljskim porodicama, SOS Kinderdorfu ili u dječjim domovima.

U sarajevskom Domu "Bjelave", gdje je smješteno stotinak mališana, prosječno godišnje bude usvojeno oko petnaest djece.

Iz tog doma navode da se potencijalni usvojitelji najčešće odlučuju za mlađu djecu, odnosno djecu do dvije godine, mada ima i onih koji se odlučuju za djecu nešto starijeg uzrasta.

Usvajanje djece oduvijek je predstavlalo plemenit čin. U svijetu se sve veći broj ljudi odlučuje na usvajanje djece, a prema podacima bh. centara za socijalni rad i u našoj zemlji je sve više onih koji žele postati usvojitelji.

Činjenica je da u BiH postoji veliki broj djece koja su iz raznoraznih razloga ostala bez roditelja i koja su željna roditeljske topline. Takođe je i činjenica da se mnogi koji žele toj djeci pružiti ljubav umore zbog dugotrajnog postupka u vezi s usvajanjem i čekanja koje traje i po nekoliko godina.

Ta djeca žele da budu voljena i prihvaćena i sigurno je da bi im društvo trebalo da obezbijedi da imaju normalno djetinjstvo.

Prihvatiti i udomiti dijete koje nije imalo sreću da živi u vlastitom porodičnom okruženju, predstavlja jednu od najhumanijih stvari koju čovjek može uraditi.

Uslovi

RS Potpuno može biti usvojeno samo dijete uzrasta do pet godina

FBiH Mogu biti usvojena djeca starosti do 10 godina

  • 2.000 napuštene i djece bez roditeljskog staranja
  • 20 usvojenja godišnje u RS
  • 599 djece bez roditeljskog staranja u RS

Potrebna dokumentacija

  • - Zahtjev za usvajanje
  • - Lična karta za usvojioca/ce
  • - Rodni list za usvojioca/ce
  • - Uvjerenje o državljanstvu za usvojioca/ce,
  • - Vjenčani list za usvojioca/ce,
  • - Ljekarsko uvjerenje za usvojioca/ce,
  • - Dokaz o stambenoj situaciji za usvojioca/ce,
  • - Potvrda o radnom odnosu i visini plate za usvojioca/ce,
  • - Prijedlog i mišljenje stručnog tima nadležnog centra za socijalni rad - prema prebivalištu usvojioca/usvojilaca, u sklopu mišljenja obavezno konstatovati da usvojiocu/usvojiocima nije oduzeta poslovna sposobnost, kao ni roditeljsko pravo,
  • - Po procjeni tima za usvojenje i druga dokumentacija.

* Dokumentaciju treba predati u originalu ili ovjerenoj fotokopiji, ne stariju od šest mjeseci.

Vidovi usvajanja

Prema riječima Jadranke Štrkić, pravnika u banjalučkom Centru za socijalni rad, postoje dva vida usvajanja i to potpuno i nepotpuno.

1. Potpuno

"Potpuno može biti usvojeno samo dijete uzrasta do pet godina koje nema žive roditelje, ili su mu roditelji nepoznati, koji su dijete napustili, a više od jedne godine ne zna im se mjesto boravka, ili čiji su roditelji pred organom starateljstva pristali da njihovo dijete bude potpuno usvojeno. Potpunim usvajanjem prestaju sva međusobna prava i dužnosti između usvojenika i njegovih krvnih srodnika i ova vrsta usvojenja predstavlja trajni odnos koji ne može biti raskinut", pojašnjava Štrkićeva.

Dodaje da potpuno mogu usvojiti samo bračni supružnici zajednički, ako su oba ili jedan od njih stariji od usvojenika najmanje 18 godina.

"Potpunim usvajanjem prestaju sva međusobna prava i dužnosti između usvojenika i njegovih krvnih srodnika", pojašnjava Štrkićeva.

2. Nepotpuno

Kada je u pitanju nepotpuno usvajanje dijete može imati do 18 godina i ono može biti raskinuto, ako za to postoje opravdani razlozi.

"Za nepotpuno usvajanje potreban je pristanak oba roditelja djeteta, ako dijete ima roditelje. Nije potreban pristanak roditelja u slučajevima u kojim je oduzeto njihovo roditeljsko pravo, kada je oduzeta poslovna sposobnost, kao i čije je boravište nepoznato najmanje jednu godinu, a u tom periodu se ne brinu za dijete", navodi Štrkićeva ističući da je za usvajanje maloljetnog lica starijeg od 10 godina potrebna njegova saglasnost.

Najčitanije