Jasna i Miroslav Šmitran su bračni par koji su u okrilje svoje porodice do sada prihvatili četvoro djece o kojoj njihovi biološki roditelji nisu bili u mogućnosti da se brinu. Bez obzira na to što imaju svoje dvoje biološke djece, ovi mladi ljudi su se prije četiri godine odlučili da postanu hranitelji i prihvate i udome djecu koja nisu imala sreću da žive u srećnom, vlastitom porodičnom okruženju.
Jasna Šmitran priča da su ona i njen suprug prvobitno namjeravali da postanu hranitelji jednom djetetu. Ipak, vremenom su vrata svog doma otvorili za još troje mališana.
"Slučajno sam saznala da banjalučki Centar za socijalni rad sprovodi kampanju pod nazivom 'Postanite hranitelj'. Predložila sam mužu da prihvatimo jedno dijete, a on se odmah složio. Otišli smo u Centar i upoznali se s tada šestogodišnjim dječakom, koji je odmah zarobio naša srca. Tako je počelo. Kasnije nam se ukazala prilika da prihvatimo još dva dječaka, a zatim i jednu djevojčicu. To nam je jednostavno ušlo u krv", priča ova plemnenita žena.
Danas se bračni par Šmitran, pored 16-godišnjeg sina i 11-godišnje kćerke, brinu i o svojim štićenicima uzrasta od 11, 13 i 16 godina, kojima nastoje nadoknaditi roditeljsku ljubav i pažnju. Nedavno je iz ove hraniteljske porodice otišao 18-godišnji mladić koji je završio školovanje.
Ipak, kako ističe Šmitranova, veze s njihovim punoljetnim štićenikom nisu prekinute. Svakodnevno se, kažu, čuju telefonom, a on ih posjećuje kada god stigne.
"Svaki rastanak nam teško pada. Djeca se međusobno srode, zovu se bratom i sekom. Te veze vremenom postanu neraskidive", priča Šmitranova.
Željni topline:
S obzirom na to da se radi o djeci koja su došla iz nesređenih porodica i koja su željna porodične topline, ova hraniteljska porodica se trudi da im pruži što više pažnje i ljubavi.
"Kod nas su smještena djeca iz porodica gdje roditelji zbog bolesti ili nemaštine ne mogu da vode računa o njima. Naša dužnost, ali i želja, je da toj djeci zamijenimo roditelje i da se brinemo o njima. Vodimo ih u školu, idemo zajedno na izlete, zajedno ljetujemo, ali tu smo i kada je dijete bolesno da ga liječimo", navodi Šmitranova.
Dodaje da je svaka hraniteljska porodica, u saradnji s Centrom za socijalni rad, dužna da preuzme sve obaveze oko djeteta dok ne napuni 18 godina, odnosno do kraja školovanja ako ide na fakultet.
Jedan od načina zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja jeste i smještaj u hraniteljske porodice, a ta oblast je u RS regulisana Zakonom o socijalnoj zaštiti.
Hraniteljstvo, ili porodični smještaj, predstavlja jedan od vidova zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja, pored usvojenja, starateljstva i smještaja u ustanove za brigu o djeci.
Prema podacima Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, u hraniteljskim porodicama u RS je smješteno ukupno 217 djece bez roditeljskog staranja. Na području Federacije BiH, prema posljednjim podacima, u hraniteljske porodice je smješteno 805 mališana.
Nataša Aleksić, portparol Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, pojašnjava da se finansiranje ovog oblika zaštite djece, odnosno naknada hraniteljima za rad i naknada za izdržavanje djeteta, vrši iz budžeta opština.
Miroslav Šmitran, predsjednik Udruženja hranitelja i staratelja Banjaluka, koje je jedino takvo udruženje u RS, potvrdio je da je u proteklom periodu primjetno povećan broj djece o kojima ne mogu da brinu biološki roditelji i koja budu smještena u hraniteljske porodice.
Razlozi:
Prema njegovim riječima, u hraniteljske porodice uglavnom budu smještena djeca čiji roditelji iz raznih razloga nisu u stanju da vode adekvatnu brigu o njima.
"Djeca koja budu smještena u hraniteljske porodice nisu uvijek bez roditelja. Najčešće se radi o roditeljima alkoholičarima, narkomanima, duševnim ili nekim drugim bolesnicima, kao i roditeljima izuzetno slabog materijalnog stanja koji nisu u stanju da vode adekvatnu brigu o svojoj djeci, da im pruže šansu za normalan psihofizički razvoj", navodi Šmitran.
Dodaje da je takvom stanju uveliko doprinijela i sveopšta ekonomska kriza.
"Kod nas je danas teško socijalno stanje, tako da je iz tog razloga i najveći broj povećanja djece o kojima se roditelji nisu u stanju brinuti", poručuje Šmitran.
Upravo zbog povećanja broja djece o kojima ne mogu da se brinu biološki roditelji ovo udruženje je, u saradnji sa UNDP-om, a u partnerstvu sa JU "Centar za socijalni rad" Banjaluka, u proteklom periodu sprovodilo projekat kojim je promovisano hraniteljstvo.
Prema Šmitranovim riječima, zahvaljujući ovom projektu koji je podržala Evropska komisija, sada je na teritoriji Banjaluke mnogo bolja situacija kada je u pitanju broj hraniteljskih porodica.
Edukacija:
Navodi da je u toku projekta izabrano 30 hraniteljskih porodica, koje su prošle edukaciju i koje su stručne i osposobljene za bavljenje hraniteljstvom.
"Trenutno na području Banjaluke postoji 30 profesionalnih i 60 srodničkih hraniteljskih porodica u kojima su smještena djeca kojima je iz različitih razloga uskraćeno da se biološki roditelji brinu i staraju o njima. Može se reći da je, za razliku od prije četiri godine, danas veći broj ljudi koji se interesuju za hraniteljstvo i koji žele da pomognu djeci i pruže im topli dom", navodi Šmitran.
Ipak, kako kaže, u drugim gradovima RS broj hraniteljskih porodica je znatno manji. Problem predstavlja i to što na teritoriji RS nema zajedničkog udruženja hraniteljskih porodica, te što, osim u Banjaluci, nijedan drugi grad nema udruženje ovakve vrste.
On smatra da su prednosti odrastanja u hraniteljskim porodicama, u odnosu na njihov smještaj u domovima za nezbrinutu djecu višestruke.
"Svako dijete je zaslužilo da bude u okrilju porodice. Normalno, da bi bilo najbolje, ako je to moguće, da ono bude u okviru svoje biološke porodice. Međutim, ako iz raznih razloga nije u mogućnosti da odrasta u svojoj porodici, onda je najbolje da je dijete smješteno u nekoj drugoj porodici kako bi osjetilo porodičnu atmosferu i toplinu", smatra Šmitran.
Dodaje da i da Evropska unija propagira hraniteljstvo kao najbolji način smještaja nezbrinute djece.
U banjalučkom Centru za socijalni rad kažu da je na području grada u proteklom periodu primjetno povećanje broja djece pod rizikom od gubitka roditeljskog staranja.
Navode da Centar ima sve više prijava za zanemarivanje, odnosno zlostavljanje djeteta, te da se djeca iz svoje porodice izdvajaju prvenstveno ukoliko im je ugrožen život, zdravlje i kada nisu zadovoljene njihove druge prioritetne potrebe.
Preventivne mjere:
"Poštujući princip najmanjeg posezanja u porodične odnose naš centar preduzima brojne preventivne mjere u okviru socijalne zaštite, prije izuzimanja djeteta iz biološke porodice, radi čega nije primjetan veći broj ostvarenog smještaja djece u ustanovu ili drugu prodicu", navodi Branka Bojić, socijalni radnik u banjalučkom Centru za socijalni rad.
Djelujući u skladu sa svojim nadležnostima, a u cilju zaštite interesa djece, ovaj centar, pored ostalih, provodi i mjeru smještaja djeteta u drugu porodicu. Bojićeva navodi da se ova mjera provodi ukoliko se radi o djetetu bez roditeljskog staranja.
"To su djeca čiji su roditelji umrli ili nestali, djeca čijim roditeljima je oduzeto roditeljsko pravo i/ili poslovna sposobnost, djeca nepoznatih roditelja ili djeca čiji su roditelji nepoznatog boravišta. Takođe, u drugu porodicu budu smještena i djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama i to do osposobljavanja za samostalan život, povratka u sopstvenu porodicu ili zbrinjavanja u porodicu usvojioca, do završetka redovnog školovanja, odnosno osposobljavanja za samostalan život", pojašnjava Bojićeva.
Dodaje da pravo na smještaj u drugu porodicu, takođe, ima i dijete mentalno ometeno u razvoju, dijete oboljelo od autizma, kao i dijete sa smetnjama u tjelesnom razvoju koje nema uslova da ostane u svojoj porodici. Prema njenim riječima, dijete u porodici ostaje dok traje potreba za ovim oblikom zaštite.
Bojićeva pojašnjava da smještaj u drugu porodicu, prema postojećem zakonodavstvu, podrazumijeva smještaj u hraniteljsku porodicu i smještaj u srodničku porodicu.
Iz Centra navode da smještajem djeteta u drugu porodicu podrazumijevaju zadržavanje ličnog i porodičnog identiteta djeteta, za razliku od usvojeničke porodice.
Uslovi:
Porodica zainteresovana za bavljenje hraniteljstvom mora zadovoljavati određene uslove i propise.
Bojićeva navodi da hraniteljska porodica treba da ispunjava određene materijalne i stambene uslove, te da su psihofizički zdrave i sposobne da se adekvatno brinu o djetetu.
"Dijete ne može biti smješteno u porodicu u kojoj je neko od njenih članova lišen roditeljskog prava ili poslovne sposobnosti, u kojoj su poremećeni porodični odnosi, ili u kojoj neko od članova ima oblike društveno neprihvatljivog ponašanja", kaže Bojićeva.
Dodaje da prilikom podnošenja zahtjeva za hraniteljstvo tim stručnih radnika, pored navedenih, utvrđuje biografske podatke, istoriju porodice, sadašnju strukturu, stambene uslove, demografski položaj i dostupnost resursa, prihode i rashode porodice, zdravstveni status članova porodice, stil porodičnog življenja i podobnosti u psihološkom smislu.
"Takođe, neophodno je da potencijalna hraniteljska porodica ima afinitete i sposobnosti u podsticanju vaspitanja, obrazovanja, očuvanja fizičkog i mentalnog zdravlja djeteta", pojašnjava Bojićeva.
Prema njenim riječima, hraniteljska porodica ima pravo na naknadu za izdržavanje korisnika i naknadu za hraniteljski rad koji se isplaćuje iz sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite.
Dodaje da hraniteljska porodica može imati najviše petoro djece, zajedno s biološkom djecom.
Kuće:
Jedan od vidova zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja su socijalno-pedagoške životne zajednice. U Banjaluci su izgrađene dvije kuće u kojima boravi po jedna porodica osposobljena za rad s djecom bez roditeljskog staranja.
"Kuće su u nadležnosti grada Banjaluka i u jednoj može da boravi petoro djece, a trenutno se u obje kuće nalazi ukupno sedmoro djece", navodi Bojićeva.
Iako je teško u potpunosti zamijeniti roditeljsku ljubav, sigurno je da topla riječ i osmijeh koje dobije od svog hranitelja svakom djetetu mnogo znači.
Prihvatiti i udomiti dijete koje nije imalo sreću da živi u vlastitom porodičnom okruženju, svakako predstavlja jednu od najhumanijih stvari koju čovjek može uraditi.
Statistika
Prema posljednjim dostupnim podacima u BiH ima preko 3.000 djece bez roditeljskog staranja.
Iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS navode da je u RS trenutno 1.160 djece bez roditeljskog staranja. Od tog broja 590 je bez roditelja, 170 bez oba roditelja, oko 220 roditelji su napustili, a 180 je mališana čiji su roditelji spriječeni da vrše roditeljsku dužnost zbog izdržavanja kazne zatvora ili bolničkog liječenja.
U dokumentu "Rani rast i razvoj u oblasti zdravlja, obrazovanja i zaštite porodica s djecom u FBiH" navodi se da je u FBiH 1.935 djece bez roditeljskog staranja, uključujući 402 djece u dobi do sedam godina.
Bez roditeljskog staranja je dijete bez roditelja, dijete nepoznatih roditelja, dijete napušteno od roditelja, kao i dijete roditelja kojima je oduzeto pravo na roditeljstvo, te dijete roditelja spriječenih da vrše roditeljsko staranje.