PEKING - Kineske vlasti već godinama se protiv visokog nataliteta bore "politikom jednog djeteta". Međutim, šta se događa sa porodicama koje ipak, uprkos propisima, dobiju i drugo dijete?
Jang Žižu se igra sa svojim kćerkama. Ruoji ima pet godina, Ruolan - godinu dana. U malom trosobnom stanu na sjeveru Pekinga, profesor Jang živi sa njima, svojom suprugom i ostarjelim ocem. Prostor je tijesan. Veš se suši na zastakljenom balkonu, u predsoblju je dečji bicikl; 44-godišnji Jang radi za pisaćim stolom u jednoj od pretrpanih soba.
Jangovi su bili sasvim normalna porodica. No, pošto imaju dvoje djece - čime su se oglušili o politiku jednog djeteta - kažnjeni su. U martu prošle godine, ubrzo po dolasku njegove druge kćerke na svijet, Jang Žižu je suspendovan. Radio je kao docent na pravnom fakultetu.
"Poslije toga su mi smanjili platu, koja je ranije iznosila 550 evra mjesečno, pa su je smanjili još jednom, i od tada dobijam samo 100 evra mjesečno. A onda mi je stigao račun za kaznu zbog rođenja drugog djeteta - 27.000 evra", kaže Jang.
Za Janga, čija supruga nema posao, ta suma je apsurdna. Nikada neće moći da sakupi toliko novca. To nije jedini razlog zbog koga on sada tuži gradski odbor za planiranje porodice. On želi da skrene pažnju javnosti na nepravdu koju prouzrokuje politika jednog djeteta.
"Jedna od osnovnih čovjekovih potreba je da ima djecu. Ona su mu potrebna baš kao i hrana i nisu nam potrebni zakoni koji to regulišu", smatra Jang.
Ipak, vlasti to vide drukčije. Kršenje politike jednog djeteta naplaćuje se desetostrukim iznosom plate. U izveštaju jedne honkongške grupe za ljudska prava piše da oni koji ne plate kaznu moraju da računaju sa teškim represalijama, pa i hapšenjima. Za takve pojave, međutim, javnost ne saznaje, prenosi njemački državni radio Deutsche Welle.
Istovremeno, u Kini postoji i toliko izuzetaka kada je riječ o politici jednog djeteta. Odavno ne može da se govori o ravnopravnom tretmanu svih slučajeva. Na selu, bračni parovi često smiju da imaju dvoje dece, ukoliko je prvo dijete - žensko.
U Pekingu je drugo dijete dozvoljeno ukoliko su oba roditelja - jedinci. U istočnoj Kini, Šangaju i Guangžu već se razmišlja o izmjenama u zakonu, kako bi se spriječio dramatičan pad nataliteta u urbanim sredinama.
Manjinski narodi u Kini, takođe, imaju pravo na više djece.
Međutim, u Pekingu su vlasti izuzetno stroge, a Jang i njegova supruga nemaju osnov da se tretiraju kao izuzetak. To nije pravedno, smatra Ren Hcijang, stručnjak za demografiju na Pekinškom univerzitetu.
"Sa aspekta ljudskih prava i ravnopravnosti, ista pravila trebalo bi da važe za sve", smatra on.
Profesor Ren i drugi akademici već duže se zalažu za izmjene u politici planiranja porodice. Time bi bilo spriječeno i drastično starenje kineskog društva. No, kinesko rukovodstvo nije baš spremno na dijalog o tome. Ono smatra da bi bez politike jednog djeteta danas u Kini živjelo 400 miliona ljudi više i da borba protiv siromaštva ne bi bila uspješna kao što je danas.