SEUL - Monik Macias 15 je godina svog djetinjstva provela u Pjongjangu. Pohađala je vojnu školu, a sve se svodilo na lekcije o preživljavanju i vojnim vježbama.
Afrikanka iz Ekvatorijalne Gvineje u Sjevernu Koreju stigla je 1970-ih godina, ondje je naučila korejski kojeg smatra svojim materinjim jezikom. Kim Il Sung, osnivač Sjeverne Koreje napominjao joj je da mora puno učiti zbog čega ga je opisala kao “tipičnog korejskog djeda”.
Pohađala je vojnu školu u kojoj je nosila vojnu uniformu. Njezino se obrazovanje svodilo na lekcije o preživljavanju i vojnim vježbama.
Tokom školskih dana koje je Monik Macias provela u Pjongjangu, učila je pucati iz kalašnjikova.
-Sva moja sjećanja iz djetinjstva počinju od kada sam avionom sletjela u Pjongjang. Znam kako tamošnji stanovnici razmišljaju i kako s njima razgovarati jer su me oni to naučili. Oni su me stvorili - rekla je Monik, najmlađa kćer afričkog diktatora koja je u Sjevernoj Koreji živjela u izgnanstvu, piše Rojters.
-Prve smo sedmice svi bili toliko gladni od pucanja, penjanja i trčanja svaki dan, da smo svoje sedmične obroke pojeli u tri dana, a ostala četiri dana bili smo gladni. Ali na taj smo način naučili da se moramo organizovati - ispričala je Monik. Dodaje kao je pucati naučila već s 14 godina.
Kada su se dogodili protesti na pekinškom trgu Tiananmen 1989. godine, Monik se prisjeća da su i njezini sjevernokorejski kolege takođe počeli razmišljati o promjeni u svojoj zemlji.
- Osjećala sam da su studenti u Pjongjangu u to vrijeme takođe razmišljali o promjeni. Iako sjevernokorejski mediji nisu izvještavali o tom događaju u Kini, ljudi u Sjevernoj Koreji znali su za proteste - kaže Monik.
Obrazovni sistem Sjeverne Koreje pobrinuo se u mlade usaditi strah prema Amerikancima. Monik je ispričala kako je prvi put Amerikanca susrela u Pekingu tokom posjete svojim rođacima.
-Vidjela sam kako pokraj mene prolazi bijeli muškarac i pitala sam ga govori li engleski. Kada je počeo govoriti imao je američki naglasak. Bila sam jako uplašena. Dlanovi su mi se znojili i odjednom sam počela trčati, a on je za mnom vikao: Hej stani, pa neću te pojesti!
Ove su sedmice državni mediji u Sjevernoj Koreji kritikovali izvještaj američkih analitičara koji predviđaju scenarij brzog raspada izolovane azijske države, s visokom stepenom gladi, brojnim zatvorskim kampovima i balansiranjem na ivici nuklearnog rata. Monik takođe smatra kako brzi raspad te države nije vjerojatan.
-Postoje ljudi u Sjevernoj Koreji koji znaju da to nije ispravan način života. Ali mislim da se neće raspasti brzo. Ja mislim da se ta država može otvoriti kao što je to slučaj s Kinom, samo mnogo, mnogo sporije - kaže Monik.
Ona je objavila svoje memoare “Ja sam Monik iz Pjongjanga”, na korejskom jeziku. U knjizi se mogu pročitati neobičan način odgoja na koji se odlučio njezin otac Francisko Macias Nguema čija je vladavina u Ekvatorijalnoj Gvineji završila sudskim procesom protiv njega te njegovom egzekucijom 1970-ih.
Kratko prije njegove smrti, Macias Nguema obratio se Sjevernoj Koreji za pomoć te je poslao svoju ženu i djecu u Pjongjang u kojem će oni provesti sljedećih 15 godina. S obzirom na to da je bila jedna od rijetkih crnaca u Sjevernoj Koreji, Monik je svijet vidjela drugačije. To je, kaže, inspirisalo da objavi memoare sada, kada su tenzije između dvije Koreje na visokom nivou.
-Iako Sjever i Jug kažu da žele ujedinjenje, oni se zapravo ne poznaju kao narodi. Ako žele ujedinjenje, moraju zanemariti predrasude - smatra Macias, a prenosi Dnevnik.hr.