Godina je od smrti bosanskohercegovačkog kantatutora Kemala Montena.
Teško se sa tim miri i njegova udovica Branka Monteno koja se sa Kemalom bila skoro 44 godine u braku.
– Mislim da se nikad nisam do kraja pomirila s tim da njega više nema. Meni se čini kao da je on cijelo vrijeme tu, uz mene. Naravno, svjesna sam ja da je otišao, ali, opet, nekako, s druge strane, cijelo vrijeme mislim da će se svaki trenutak ukazati, da će ući na vrata i nasmijati se, onako, iskreno, od srca – kazala je Branka Monteno uoči prve godišnjice njegove smrti za ,,Jutarnji list”.
Za njega ističe da je bio dobar čovjek.
– Možda to nekome može zazvučati izlizano, ali baš je bio takav. U njemu nije bilo ni trunčice zloće. Nikad on o nikome nije rekao ni pomislio ništa ružno, uvijek je u drugim ljudima tražio samo ono najbolje i najljepše – rekla je Monteno, koja je Kemala upoznala kada je njoj bilo 16, a njemu 18, za ,,Jutarnji list”.
Kaže da nisu znali da ima dijabetes dok na jednom nastupu nije pao u nesvijest.
– Mislila sam da će mi srce puknuti od brige kad su mi to javili. Otišao je potom na ljekarske pretrage u Ljubljanu, gdje se ustanovilo da ima dijabetes. Hronična bolest oslabila mu je bila i srce, pa su mu 2011. godine ugradili premosnicu. Morao je godinama odlaziti i na dijalizu, ali nikad nije klonuo duhom. On se do posljednjeg trenutka šalio, nije dao da nas plaše crne misli, sve ih je rastjerivao osmijehom i dobrotom – kaže Branka Monteno za ,,Jutarnji list”.
Nakon transplantacije bubrega na koju je čekao tri godine, došlo je do komplikacija, potom teške infekcije i na kraju sepse.
– Tih dana sjećam se u nekoj magli. Sve nas je zatekla njegova smrt. Znala sam da nije dobro, da je riječ o velikim komplikacijama, a opet sam se nadala i vjerovala da neće završiti tako kako je završilo. Dan prije nego što je umro bila sam mu u posjetu u bolnici. Okupala sam ga, poljubila… Bio je dobro raspoložen, čak se i šalio. A onda, dan poslije… Još mi je teško govoriti o svemu tome. Sve mi je to nekako u magli. I njegova smrt i sahrana. Razmišljali smo o tome gdje ćemo ga pokopati, u Zagrebu ili u Sarajevu, a onda smo se ipak odlučili za Sarajevo, grad u kojem posljednju godinu i ja provodim većinu vremena da bih mu mogla otići na grob – objasnila je Branka Monteno kojoj je Kemal posvetio pjesme ,,Jedne noći u decembru”, ,,Sinoć nisi bila tu”, ,,Dušo moja”, ,,Šta sam skrivio” i druge.
Pjevač sa bosansko-italijanskom dušom upravo je za Zdravka Čolića napisao ,,Sinoć nisi bila tu” i ,,Gori vatra”, putem ,,Index”-a publici poklonio ,,Bacila je sve niz rijeku”, a sarađivao je i sa kantautorom Slobodanom Kovačevićem na projektu ,,Omnia vincit amor” u pjesmi ,,Sve su ljubavi otišle”. Napisao je Monteno još puno prelijepih pjesama za sebe i druge koje će ostati za generacije koje dolaze, uz koje će se sjećati, plakati, zaljubljivati, voljeti.
Poštovanje za sve što je donio muzici i njima kao izvođačima i ljudima prošle sedmice su iskazali u dvorani ,,Vatroslava Lisinskog” u Zagrebu, u organizaciji Udruženja Kemal Monteno, Amir Kazić Leo, Boris Novković, Danijela Martinović, Dražen Žerić Žera, Enes Kišević, Gabi Novak, Halid Bešlić, Hanka Paldum, Haris Džinović, Ismeta Dervoz, Ivana Husar, Jasna Gospić, Luka Bulić, Lyra band, Marija Husar, Max Hozić, Mladen Burnać, Paula Jusić, Rade Šerbedžija, Saša Matić, Tarik Filipović, Tereza Kesovija, Teška industrija, Zlatan Fazlić Fazla, Željko Bebek i Željko Samardžić. Oni i 1.800 osoba u publici koji su pjevali sa njima uglas sve pjesme njihovog dragog Keme. Nastup je počeo numerom ,,Hiljade pahulja bijelih” i nastavio svim onim pjesmama po kojima ga pamtim.
A kakav je bio on, Kemal Monteno?
Davne 1979. godine u porodičnoj priči za časopis ,,Nada” novinarki Vesni Adamović kazao je da mu je najveće zadovoljstvo kada su svi na okupu – supruga Branka, kćerka Adriana i sin Đani.
– Mi rijetko izlazimo, često nam dođu prijatelji, sjednemo uz vino i gitare, pa to potraje do kasno u noć. Neobično mi je drago kad dođe raja pa zapjevamo za svoju dušu. To je ona dobra muzika, intimna, prava. Možda me baš zato i publika voli i prihvata, jer kad izađem na scenu, sam sa svojom gitarom, pjevam kao da je u sali samo jedan čovjek i kao da je baš njemu namijenjena moja pjesma – govorio je Monteno za ,,Nadu”.
Fudbal mu je, kaže za ,,Nadu”, bio prva ljubav, a rano je počeo i da pjeva, pa bi ga fudbaleri često dovodili u svlačionicu da im zapjeva.
Sa prvom gitarom, osvojenom za deveto mjesto na takmičenju 1964. godine, došla je i prva autorska pjesma ,,Lidija”.
Zanimljiv je nastanak pjesme ,,Nije htjela”. Monteno je za ,,Blic” kazao da se radi o bivšoj supruzi njegovog prijatelja.
– Radi se o jednom mom prijatelju, koji je imao ženu i bio je poznati pjevač, a njegova supruga je voljela drugog pjevača i njegove pjesme, pa se zbog toga razveo – otkrio je Monteno.
Ljubavnu priču svojih roditelja, italijanskog vojnika Osvalda Montena koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata došao u Sarajevo i zaljubio se u Bosanku Bahriju, opisao je u pjesmi ,,Šta je život”.
Numeru ,,Zemljo moja” Kemal Monteno napisao je za ,,Ambasadore”, a kao najgori period u životu je navodio 1992. kada se raspala stara Jugoslavija.
Pjesma ,,Sarajevo, ljubavi moja” postala je svojevrsna himna gradu u kojem je rođen.
Njegove pjesme zauvijek će živjeti u našim srcima.
(NN, mnemagazin)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.