"Da mi nije ovih kolica i kokica, ne znam sam šta bih. Kokice su prehranile i mene i ženu. I kćer udale", kaže "kokičar" Dalibor Alujević zvani Dale (57).
Ovaj Splićanin je redovni proizvođač najpoznatijih kukuruznih grickalica, tek jedan od njih šest samostalnih u gradu pod Marjanom.
Svaki ima svoje numerisano mjesto, a ono najatraktivnije nasljeđuje samo onaj kokičar kome se posreći da njegov prethodnik zatvori posao ili, ne daj Bože - umre.
I to pod uslovom da se prethodno dočepa druge najbolje lokacije, one pored u Marmontovoj, piše Slobodna Dalmacija.
"Nevolja me natjerala na ovaj posao, a spasio mi je život, kao što sam rekao, ova kolica i kokice udali su mi i kćer! Kako? Pa lijepo, kokice su mi pomogle da otplatim kredit za pir, i da se skućim", kaže Dale kome ljudi po Rivi u ovo decembarsko vrijeme više dolaze da se jave i popričaju nego da kupe kokice.
Dalibor, splitsko dijete koga je u jeku karijere u "Dalmastroju"' okrpila - privatizacija i otkaz . Tako je i došao do kolica, dok još nije imao posao u brodogradilištu ...
"U međuvremnu sam bio u ratu, nisam htio u penziju, nego sam iskoristio povlasticu za uvoz ovih kolica iz Mađarske, koja sam platio oko tri hiljade tadašnjih maraka. Bilo je to prije 15 godina, a sa njima mogu biti miran 20 – 30 bez ikakvih ulaganja osim u gas, akumulator i naravno, repormaterijal".
Dale, kome bi, po sopstvenom priznanju, da nema kokica, zbog kredita, od tanke plate ostalo sto kuna mjesečno za život.