Za um je bolje da se koncentriše na nešto nego da besciljno luta – to su rezultati ankete koju su sprovela dva psihologa sa Harvarda.
”Šta god radili, vodili ljubav ili igrali fudbal, gledali film, naš um je dosta zadovoljniji kada je fokusiran na to čime se u trenutku bavi nego da je rascjepan na više tema.”
To je sasvim logično. Psihoanalitičari su koristili tehnike slobodnih asocijacija kako bi utvrdili brige i razloge za anksioznost kod svojih pacijenata. Saznali smo da je um oslobođen od svih problema slobodan da luta i traži, i uvijek pronađe novu brigu. Svi imamo razloge da brinemo. Ako ga stimulišete da brine, uvijek ćete naći novu brigu, možda još ozbiljniju.
Um koji je okrenut samoj jednoj aktivnosti, samo o njoj brine. Godinama su ljudi pokušavali da savladaju tehnike kojima bi spasli svoj um od lutanja, spasli sebe od zastrašujućih misli na koje bi naišli.
Evolutivnu funkciju uma ispunjavamo tako što se, bez briga i bez primijenjene sile na mozak da se koncentriše na samo jednu stvar, odlučimo sasvim slobodnom voljom da pratimo svoju trenutnu aktivnost i njoj se potpuno posvetimo. Kada ovo uspijemo, rezultati su fantastični. Um je slobodan, zadatak odrađen, a snage i dalje imamo na pretek.
Danijel Gilbert, jedan od autora istraživanja kaže da je iznenađen rezultatima: ”Lokacija tijela je nebitna u odnosu na lokaciju uma. Tijelo ima vrlo malo udjela u tome kakve su posljedice. Srce uvijek ide tamo gde je glava i vrlo se malo bavi time gde su stopala.”
Dodaje: ”Meni je malo i zastrašujuće da zamislim ulicu prepunu ljudi i da shvatim da oni, zapravo, nisu tu.”
To ne bi bilo ništa strano onima koji se bavimo i podsvjesnim. Dok nam se tijelo bavi programima koji dolaze is naše budnosti, um nam luta u potrazi za opasnostima i prijetnjama koje su mnogo bitnije za preživljavanje.
Stoga, kada um nađe nešto čime se preokupirao, počinjemo da osjećamo svoju svrhu. Nismo bez kontrole upali u svoje brige, već vrlo svjesno kontrolišemo aktivnosti i ispunjenje zadataka koji su pred nama. Zbog ovoga nismo uvijek savršeno srećni, ali jesmo srećniji nego prije.