Život

Kraj borbe sa snježnom silom

Kraj borbe sa snježnom silom
Kraj borbe sa snježnom silom
Srna

TREBINJE - Zimsko putovanje novoizgrađenim putem ispod planinskog prevoja Čemerno ubuduće će biti stabilnije i bezbjednije, biće izbjegnuto klizište i velike krivine, ali i nepredvidiva ćud ovog kraja koja može da "košta" glave.

Tokom zimskih dana, kada snježni smetovi na putu dostižu visinu i više od pet metara i jaka vijavica sve poravna, putnik ima osjećaj da se sve sastaje sa nebom, te da upravo tim putem nikada neće više proći nijedno vozilo niti kročiti ljudska noga.

Ipak, već decenijama radnici "Hercegovina-puteva" svojim mašinama "gromadama" ruše sve pred sobom i hrabro se hvataju u koštac sa "Božijom silom".

Najbolji svjedok je Rajko Mastilović, radnik "Hercegovina-puteva" (na fotografiji), koji je, istovremeno, bio i mašinista i rukovalac utovarivačem građevinskih mašina, vozač i mehaničar, a od 1979. godine radi na održavanju puteva u Hercegovini.

"Najkritičnije je bilo preko Čemerna, a boriti se sa nepredvidivom i ćudljivom prirodom ovog kraja mogao je, kako bi moj pokojni kolega Dragan Bratić govorio, samo neko ko nije normalan ili je pijan", kaže Mastilović i dodaje da je onaj ko ne poznaje ćud ovog neobičnog i lijepog sela "izgubio glavu".

Njemu je u savladavanju ovog terena svakako pomoglo to što je rođen na "glavi" čemerskog klizišta, pa je u svakom trenutku znao da prepozna opasnost, da sagleda prioritet čišćenja smetova, ali i da ostane pribran u teškim trenucima, kada nije bila u pitanju samo njegova glava, već i životi putnika koji su ostajali zavejani.

"Ovdje su teške zime, ogromni vjetrovi, uzak put, velike krivine, dosadašnja magistrala nije podlijegala elementima tog puta, ali je pedesetak godina služila pa je tuda prošlo mnogo putnika i susretalo se sa svim nedaćama koje je sa sobom zima nosila", kaže Mastilović.

Prema njegovim riječima, najteža zima bila je 1980/81. godine, kada je 70 dana neprestano padao snijeg, pa su smetovi bili i do šest metara. Te zime velike mašine stotinjak metara snježnog puta čistile su i do osam sati!?

"To se ne može prepričati. Kao da ste u nekom nestvarnom svijetu. Teške mašine, koje sve ruše pred sobom, ne mogu na tu visinu snijeg da iznesu ni da razguraju", prisjeća se Mastilović i dodaje da je bilo zastoja, prekida u saobraćaju, ali da se nije smjelo desiti da neko od putnika bude ugrožen ili da ostane nezbrinut.

Na Čemerno su upravo iz tih razloga uvijek išli iskusni i sposobni radnici i "moćne" mašine koji su se danonoćno borili sa prirodom.

Mastilović je osjećao posebnu odgovornost, jer je iz ovih krajeva, a i odrastao je gledajući svog oca Vladu kako volovima iz snijega izvlači zametena vozila. Njihova kuća, koja je bila pored puta, često je bila "kuća spasa" za pune autobuse putnika koji bi ostali u snijegu i čekali po nekoliko dana da stigne pomoć.

Stanovnici Čemerna znali su šta ih čeka zimi i bili su dobro pripremljeni da bi se našli pri ruci svim putnicima kojima je bila potrebna bilo kakva pomoć.

"Za kompletnu organizaciju i uspješne zimske poduhvate najzaslužniji je direktor 'Hercegovina-puteva' Mišo Šćepanović sa saradnicima, koji su bila velika podrška", ističe Mastilović.

On navodi da je novoizgrađeni put za opšte dobro naroda i veoma važna investicija i projekat koji niko ranije nije imao smjelosti da počne, ali da, ipak, ne treba zaboraviti stari put preko Čemerna, te da ga treba i ubuduće održavati i čistiti u znak zahvalnosti tamošnjem stanovništvu koje će, ukoliko tako ne bude, ostati "odsječeno".

Najčitanije