Lao-Ce kineski je filozof iz 6. vijeka prije Krista. Počasno mu je ime mu stari majstor. Pripisuje mu se Knjiga o putu i njegovoj kreposti (Dao De Jing) u kojoj govori o principu tao (apsolutnom vladaru svijeta i života). Propovijedao je da svaka djelatnost mora biti u skladu s principom tao ako želi biti uspješna. To se odnosi na život u obitelji i u državi. Govorio je da sve u svijetu vječno kruži između jina i janga - dvije suprotnosti, osim tao principa koji je transcedentan.
Za njega je početak svijeta - ništa. Međutim, za njega to nije praznina, nego neodređeno nešto, što tek treba postati. Neophodan je ljudski um da bi se to odredilo i umnožilo. Dakle, samo je u prvoj fazi tao ništa, kao nepokretan, a kasnije je to princip nepokretnog kretanja.
Zanimljiva je anegdota Chuang Cea (kasniji majstor) o leptiru. Naime, sanjao je da je leptir koji leprša između cvjetova. U snu nije bio svjestan sebe kao osobe te je bio samo leptir. Iznenada se probudio i otkrio da leži u krevetu, ponovo kao ljudska osoba. Potom se zapitao: "Jesam li ja čovjek koji je sanjao da je leptir, ili sam leptir koji sanja da je čovjek?"
Pročitajmo neke od njegovih citata.
* Ne nosi najviše jaja ona kokoška što najjače kokodače.
* Najpravednije izgleda u svom ispoljavanju nepravedno.
* Jak i silnik neće umrijeti lakom smrću.
* Mudar čovjek gleda na prostranstvo i ne smatra malo tako malim ni veliko tako velikim, jer on zna da dimenzije nemaju granica.
* Biti duboko voljen od nekog vam daje snagu, a voljeti nekoga duboko vam daje hrabrost.
* Od brige dolazi hrabrost.
* Mudrac izbjegava krajnosti, raskoš i prekomjernost.
* Najjači zvuk je bezglasan, najveći oblik je bezobličan.
* I nebo i zemlja i hiljade drugih stvari rođene su iz postojanja, samo postojanje je rođeno iz nepostojanja.
* Ko poznaje druge, bistar je. Ko poznaje sebe, mudar je. Ko pobjedi druge, silovit je. Ko pobjedi sebe, snažan je. Ko povrijedi sebe, moćan je. Ko dovoljan je samom sebi, bogat je. Ko sačuva položaj, trpeljiv je. Ko ne izgubi svijest u smrti, i dalje živi.
* Mala država koja nenametljivo radi ne nastoji da iskoristi veliku za svoje sebične ciljeve. Tako i jedna i druga država ostvaruju ono što žele. Velika država, posebno, treba da se drži skromno prema drugima.