Imati samopouzdanja znači imati dobro mišljenje o sebi i svojim sposobnostima, odnosno prihvatiti se i voljeti onakvim kakvi jesmo.
Da bi dijete voljelo sebe, mora se osjećati voljeno i prihvaćeno od strane ljudi koji ga okružuju, pri čemu se prvenstveno misli na roditelje.
Upravo je zadatak roditelja da odgoje odgovornu, zrelu, emocionalno stabilnu ličnost, a da bi se dijete razvilo u takvu osobu potrebno je da razvije dobru sliku o sebi i samopouzdanje, da prihvati sebe.
To može jedino uz bezuslovnu ljubav, podršku i prihvatanje od strane roditelja.
Djeca koja nemaju takvu podršku ne znaju se nositi ni s kritikama izvan porodice, teško podnose neuspjeh i teže ostvaruju svoje potencijale.
Naime, roditelji imaju snažan uticaj kako na djetetovu sliku o sebi, tako i na njegovu sliku svijeta oko sebe, te na njegove aspiracije i samoostvarenje. Oni roditelji koji pozitivno i zdravo motivišu svoje dijete, pomažu mu da postane fleksibilna, kompetentna, odgovorna i samopouzdana odrasla osoba. Oni potkrepljuju djetetove uspjehe, pomažu mu da se uspješno nosi i s neuspjesima, motivišu ga bez postavljanja pretjeranih zahtjeva i bez pretjeranog kritikovanja.
Sigurno će mnogi roditelji reći da sve što rade u životu rade upravo za svoju djecu, brinu se za njih, pružaju im sve što sami nisu imali, pomažu im te je neupitno da ih vole.
Većina nas kad dijete učini nešto dobro (pospremi igračke, sjeti se samo oprati zube, skloni svoj tanjir sa stola, složi krevet ili vas jednostavno posluša) to doživi zdravo za gotovo.
Zaboravimo to primijetiti i pohvaliti, dati djetetu pažnju i povratnu informaciju o učinjenom prihvatljivom i poželjnom ponašanju.
S druge strane, kad dijete bez obzira na svoju dob učini nešto što ne smije, spremno ga upozoravamo, vičemo na njega, čak i kaznimo.
Spremniji smo reagovati na loša ponašanja umjesto na dobra, a djeca su spremna svašta učiniti za malo pažnje, i eto nas u začaranom krugu.
Svako dijete želi udovoljiti svojim roditeljima. Prije će učiniti nešto za što ga je roditelj pohvalio, nego što neće učiniti nešto za što ga je roditelj kaznio.
Stoga obraćajte pažnju na pozitivna ponašanja, pohvalite djetetov uspjeh, trud, napredak i dijete kao osobu. Poželjni su komentari poput: volim te, ti si sjajno dijete, super si, čestitam, samo naprijed, ti to možeš, stvarno si dobar u tome...
Poruke koje sadrže omalovažavanje i vrijeđanje kod djeteta razvijaju osjećaj stida i manje vrijednosti, ostaju u srcima djece te dovode do niskog samopoštovanja, nesigurnosti, loše slike o sebi, ne samo tokom djetinjstva nego i u odrasloj dobi.
Kako doprinijeti razvoju socijalnih vještina:
- pružiti priliku djetetu da se igra s drugom djecom,
- njegovati kod djeteta primjerene socijalne interakcije,
- razgovarati s djetetom o socijalnim odnosima i vrijednostima,
- naučiti dijete kako stvarati i održavati prijateljstvo,
- učiti dijete rješavanju problema,
- pustiti dijete, posebno starije, da povremeno i samo riješi problem,
- naučiti dijete da se nosi s frustracijama,
- naučiti dijete da prihvati posljedice svog ponašanja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.