Naučnici su u posljednjih nekoliko decenija otkrili da neki ljudi imaju fascinantnu sposobnost da se mogu prisjetiti gotovo svakog dana u svom životu.
Istraživanja njihovih neobičnih moći trebalo bi da rasvijetle tajne funkcionisanja ljudske memorije. Međutim, takvi ljudi takođe nam omogućuju da saznamo kako bi bilo živjeti sa superpamćenjem.
U svijetu ih je do danas identifikovano tek nekoliko desetina. Jedna od njih Džil Prajs poslala je prije 13 godina neurobiologu Džejmsu Mekgaugu e-mail u kojem je tvrdila da se može sjetiti ključnih događaja svakoga dana svoga života od 12. godine. Tada joj je bilo 34.
"Neki me nazivaju ljudskim kalendarom, a drugi bježe iz sobe u strahu. Međutim, jedna reakcija na ovaj dar svima je zajednička - zapanjenost. Prevrćem svoj cijeli život u glavi svaki dan i to me izluđuje", napisala je ona.
Mekgaug nije povjerovao u priču, ali pozvao ju je u svoju laboratoriju na testiranje. Zatražio je da mu pripremi popis svih važnijih događaja svakog dana u 20. vijeku. Otvorio je nasumce bilježnicu i pitao Prajsovu šta se dogodilo na određeni datum.
"Šta god da se tada dogodilo - od pada aviona, preko izbora, do ludih ispada neke filmske zvijezde, ona je sve znala", prisjetio se on.
Zanimljivo je da Prajsova nije nikakav autist ili majstor neke posebne tehnike pamćenja. Nakon objavljivanja studije o njoj 2007, Mekgaugov tim je otkrio još 33 osobe sa sličnim darom.
Zaintrigirana Mekgaugovim otkrićem, naučna novinarka Kejt Sukel intervjuisala je Prajsovu da sazna kako se osjeća neko ko ima takve sposobnosti.
"Moje pamćenje vlada mojim životom. Ono mi je donijelo radost, ali istovremeno me je i mučilo. Sposobnost da zadržim sjećanja na sve divne trenutke u životu pruža mi utjehu. Međutim, problem je što se sjećam i loših stvari", rekla je Prajsova, kojoj je suprug umro prije nekoliko godina.
Marilu Hener, koja je glumila u TV seriji "Taksi" iz osamdesetih, kaže, pak, da joj je sposobnost pamćenja bila od neprocjenjive vrijednosti u poslu.
"Na časovima glume ljudi bi me pitali kako mogu tako lako zaplakati ili se nasmijati. Ja bih se jednostavno vratila u neki emotivan trenutak, sva moja osjećanja bi se angažovala i izrazila se kroz oči", pojasnila je ona.
I Prajsova je priznala da joj je pamćenje bilo jako korisno u poslu vjeroučiteljice u sinagogi.
"Pomoglo mi je da znam sve što treba o svojim učenicima. Moji saradnici takođe znaju da ću ja pronaći šta god da im treba", objasnila je ona.
Mekgaug kaže da većina ljudi s vrhunskim autobiografskim pamćenjem svoju sposobnost smatra pozitivnom.
"Niko još nije rekao da bi volio da ona nestane. Kada sam ih pitao šta rade kada im navru ružna sjećanja, odgovorili su mi da ih zamijene lijepima", ističe on.
Ljudi s takvim pamćenjem takođe zaboravljaju. Međutim, za razliku od ostalih, oni nakon mjesec dana prestaju zaboravljati. Drugim riječima, sve čega se sjećaju o određenom danu nakon mjesec dana ostaje zapisano u njihovom pamćenju i nakon više godina.
Mekgaug kaže kako je moguće da su njihovi doživljaji propraćeni višim intenzitetom osjećaja, tako da se sva zbivanja povezana s njima jednostavno usijeku u pamćenje. Ovu teoriju potvrdilo je jedno novije istraživanje čovjeka sa superpamćenjem na Vanderbilt univerzitetu u Nešvilu. Snimci magnetnom rezonancom pokazali su da on ima oko 20 odsto veću desnu amigdalu od prosječne te da ima povećanu povezanost između amigdale i hipokampusa. Međutim, ovo povećanje nije zabilježeno kod svih ispitanika.
Prema Mekgaugovom mišljenju, zanimljivo je takođe da su kod mnogih superpamtitelja zabilježena povećanja u dijelovima mozga koji se obično povezuju s opsesivno-kompulsivnim poremećajem. Mada uglavnom ne boluju od ovog sindroma, oni često pokazuju ponašanje nalik na opsesivno-kompulsivno.
"Izbjegavaju kontakt s bakterijama. Ako im ključevi padnu na pod, moraju ih oprati prije nego što će ih staviti u džep. Takođe smo zabilježili kompulsivno-opsesivnu organizovanost koja može poprimiti mnoge oblike", rekao je Mekgaug.
Neki naučnici smatraju da bi opsesivne sklonosti kod ljudi s vrhunskim autobiografskim pamćenjem mogle biti povezane s procesom podsvjesnog ponavljanja. Naime, više istraživanja pokazalo je da takvo ponavljanje doprinosi sposobnosti pohranjivanja podataka u dugoročno pamćenje.
Ovo ponavljanje i emotivno uzbuđenje dva su glavna tumačenja teorije o tehnici pamćenja superpamtitelja.
Jake emocije
Prema nekim istraživanjima, i životinje i ljudi bolje pamte događaje koji su povezani sa snažnim osjećajima. U procesu pohranjivanja takvih sjećanja sudjeluje tzv. amigdala, sklop jezgara smješten u dorzomedijalnom dijelu vrha sljepoočnog režnja - struktura u kojoj dolazi do integracije specifičnih osjetnih informacija kojima se daje odgovarajuća emocionalna važnost i kontekst.