Lušci Palanka je pitoreskna varošica, koja broji nekoliko stotina kuća smještenih na obodima široke planinske visoravni, podno planinskih visova Grmeča. Nalazi se negdje na pola puta između Sanskog Mosta i Bosanske Krupe, te čini jednu od 19 mjesnih zajednica u sastavu sanske opštine.
Stariji mještani se sjećaju perioda od prije pet decenija, kada je Lušci Palanka i sama bila opština, ali joj je upravnom reformom u bivšoj Jugoslaviji oduzet taj administrativni status. O tome kako je dobila ime postoji više teorija.
Najvjerovatnija je ona po kojoj je u blizini, na obližnjem uzvišenju, postojao srednjovjekovni grad Lužac, koji se pominje u srednjovjekovnim spisima. U podnožju tog grada vremenom se razvilo naselje ili palanka, pa otuda Lušci Palanci ime. Mjesna zajednica obuhvata okolna sela razbacana na širokom prostoru Palanačkog polja: Jelašinovce, Miljevce, Bobiju, Glavicu, Bojište, Praštala, Otiš i Majkić Japru.
Iako je prošlo više od dvije decenije, tragovi prošlog rata i razaranja vidljivi su i danas na oštećenim i porušenim kućama, a mještani će reći kako se Lušci Palanka nikada nije oporavila od strašnih posljedica ratnih pustošenja. Prema riječima sekretara mjesne zajednice Borislava Tešića, od prijeratnih 3.500 mještana na ovo područje se u poslijeratnom periodu vratilo manje od petine protjeranog stanovništva. Kaže kako danas u samom mjestu i okolnim selima živi oko 700 stanovnika i to su mahom osobe u starijoj životnoj dobi.
"Mlađi su životnu egzistenciju zasnovali u većim gradovima u Srbiji ili Republici Srpskoj, a najviše Palančana ima u Prijedoru i Banjaluci", kaže Tešić. Dodaje kako su posljednjih nekoliko godina ipak primjetni nagovještaji kada je riječ o povratku mlađih ljudi. Zbog nemogućnosti pronalaska posla, neki od njih se vraćaju u rodni kraj i pokušavaju se baviti poljoprivredom.
Inače, čitav ovaj kraj je idealan za sve vidove agrarne proizvodnje. Široka prostranstva Palanačkog polja protežu se na nekoliko stotina hektara visokokvalitetnog zemljišta idealnog za uzgoj svih vrsta žitarica, planinski obronci su pogodni za razvoj stočarstva, a čiste vode i nedirnuti prirodni okoliš omogućavaju proizvodnju kvalitetne i zdrave hrane. Sem toga, ovo podneblje je idealno za razvoj seoskog turizma, planinarstvo i lov.
"Potrebno je da vlasti više pažnje obrate na potrebe mještana koji žive na ovom području. Mi ne tražimo puno, neophodna su ulaganja u infrastrukturu te popravak propalih i oštećenih puteva. Poljoprivrednicima je takođe potrebna pomoć, jer se radi o individualnim proizvođačima, koji su prepušteni sami sebi", kaže Tešić.
Propala privreda i nada u bolje sutra
U prijeratnom periodu u Lušci Palanci je radilo nekoliko privrednih subjekata, a sem poljoprivrede, okosnica ekonomskog razvoja mjesta bile su drvoprerađivačka i tekstilna industrija. Neuspjele privatizacije su proteklih godina u potpunosti uništile privredne kolektive, a ugasilo se nekoliko stotina radnih mjesta. Jedna od pozitivnih privrednih priča u posljednje vrijeme je početak rada fabrike za proizvodnju peleta, u čijim pogonima je zaposleno tridesetak radnika, mahom povratnika u Lušci Palanku. Mještani se nadaju i pokretanju nekadašnje tvornice trikotaže, koja je prije rata poslovala u sastavu travničkog "Borca". Interes nekolicine investitora postoji, a otvaranje novih radnih mjesta oživjelo bi ekonomski krvotok ovog mjesta.
Središte Lušci Palanke čini mali trg i nekoliko zubom vremena nagriženih društvenih objekata te ugostiteljskih lokala. Na ulicama se ne zapaža pretjerana živost, tek tu i tamo po neki prolaznik. Mjesto oživi pazarnim danom, kada se odvija trgovina poljoprivrednim i ostalim proizvodima, a ostale dane stanovnici podgrmečkih sela koriste za susrete i međusobna druženja.
Povratnički "kruh od sedam kora"
Povratnici u selima oko Lušci Palanke danas vrlo teško žive. Uski i krivudavi makadamski put vodi nas u selo Glavice. Bračni par Ratko i Milka Kosovac već punih sedamnaest godina živi bez električne energije. Supružnici preživljavaju od skromne penzije, baveći se poljoprivrednom proizvodnjom. Sem košnica s pčelama, uzgajaju ovce, koze i kokoši, te siju pšenicu i kukuruz. Kažu kako im najviše nedostaje struja, te dodaju kako iz tog razloga nema više povratnika u njihovo selo.
"Noći provodimo uz svjetlost svijeće, rano liježemo i rano se dižemo. Posebno je teško zimi, snijeg nas tada zarobi i nekada budemo odsječeni od svijeta mjesec i više dana", kaže Kosovac. Dodaje kako život kojim žive nije nimalo lak, ali da ga ne bi mijenjali za neki drugi jer su svoji na svome.
Na suprotnoj strani prostranog Palanačkog polja, udaljeno desetak kilometara, nalazi se selo Jelašinovci i do njega se stiže makadamskim putem, koji zmijoliko vijuga obodom planinske visoravni. Na pojedinim dijelovima polja nalaze se mala jezera, zaostala usljed otapanja snijega, koja se ponekad zadrže i do sredine maja. Zahvaljujući velikim količinama vode koja natapa kraško tlo zemlja je vlažna i hranjiva, a njena plodnost izuzetna.
Đuro Radinović se vratio u Jelašinovce prije desetak godina, živi sa suprugom Milkom i sinom koji boluje od cerebralne paralize. Bavi se poljoprivrednom proizvodnjom, a na svom imanju uzgaja ovce i krave. Kaže kako je prije više godina bio prisiljen rasprodati veći dio krava muzara zbog problema u otkupu mlijeka, jer su se otkupljivači žalili na loš i neodržavan put.
"Sada se put malo bolje održava, ali ga je neophodno asfaltirati. Tada bi se stvorile bolje pretpostavke za razvoj poljoprivrede", kaže Radinović. Dodaje kako na nekoliko hektara zemljišta sije žitarice, mahom pšenicu i zob, te da u proteklih nekoliko godina sve zastupljenija postaje proizvodnja heljde. Kaže kako posjeduje veliki pčelinjak od oko stotinu košnica, koji mu donosi dodatne prihode, a lov je njegova najveća strast, zbog koje vikende provodi u grmečkim šumama.
Potrebna veća ulaganja u selo
Lušci Palanka dijeli sudbinu ruralnih sredina koje su zapostavljene i gdje se malo ulaže. Za revitalizaciju sela potrebni su kvalitetna ekonomska strategija državnih vlasti, veća ulaganja u infrastrukturu i privlačenje investicija. Lušci Palanka je rajsko mjesto, nepregledna šumska prostranstva, planinski obronci i visoravni posjetioca ostavljaju bez daha. Čist vazduh, bistre rijeke i potoci, plodna zemlja, resursi su za koje će se u budućnosti voditi ratovi, kažu svjetski analitičari, a svega toga ovaj prostor pruža u izobilju.
Iako je ratni vihor načinio demografsku pustoš, život na ovim prostorima nije uništen. Napuštamo rajsku visoravan podno Grmeča prepuni pozitivnih utisaka o gostoljubivosti ovdašnjih ljudi, zaključujući kako se širina njihove duše može mjeriti jedino s prostranstvom Palanačkog polja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
