Šta je sudbina? Da li je trebalo da ostane siroče koje je majka ostavila pored kontejnera, ili je predodređeno bilo da će zadiviti svijet ma kakav život imao?
Majka ga je ostavila pored kante za smeće kada je imao samo 13 dana, okrenula se i otišla.
Plakao je tako glasno da ga je našao prolaznik.
Mali Fredi je odveden u bolnicu i vrlo brzo su za njega pronašli novi dom, prenosi B92.
Porodica Fidžers ga je usvojila i obezbijedila mu normalan život.
Fredi je ušao u porodicu Nejtana i Beti Mej Fidžers iz grada Kuinci. Nejtan je bio majstor, a Beti je radila na farmi. 1989. godine, kada je Fredi rođen, već su imali više od 50 godina.
Za Fredijja oni su bili pravi heroji i uzori.
Gledamo sam svog oca kako uvijek pruža pomoć ljudima, zastaje pored puta, pomaže strancima, hrani beskućnike", prisjetio se on. "Bio je neverovatna osoba i želio sam da budem poput njega."
U školi je trpio zadirkivanje vršnjaka, ali nikad nije dozvolio da ga to porazi.
"Bilo je teško, nazivali su me djetetom iz smeća. Sjećam se da sam izašao iz školskog autobusa, a djeca su me samo zgrabila i bacila u kantu za smeće, njima je to bilo smiješno, ali su me roditelji naučili da budem jak. To mi je mnogo pomoglo dalje u životu."
Kada je Fredie imao 9 godina, Nejtan mu je kupio pokvaren Macintosh računar iz 1989. godine, za 25 dolara.
Stavio je računar na kuhinjski sto, sinu predao odvijač i dozvolio mu da radi šta god želi.
Fredi je sastavljao i rastavljao računar nekoliko puta.
A onda mu je dodao detalje sa očevog starog radija. I stari Macintosh je ponovo počeo da radi!
I baš tada je shvatio čime želi da se bavi kada odraste. Inače, taj računar i dalje radi i čuva se u kući Fidžersa.
Iako je imao dobar život i Nejtana i Beti je prihvatio kao rođene roditelje, nije mogao da se smiri dok ne pogleda u oči ženu koja ga ostavila. Godinama je tragao i na kraju je pronašao.
Ispostavilo se da je ona narkomanka, a poslije tog prvog susreta više je nikad nije vidio.
"Morao sam da vidim ko je ta žena koja može da ostavi rođeno dijete. Sada se osjećam spokojnije", rekao je on u jednom intervjuu.
Već sa 13 godina, Fredi je dobio prvi posao.
Grad Kuinci je angažovao tinejdžera da popravlja računare.
Sa 15 godina osnovao svoju prvu kompaniju Figers Computers!
Popravljao je računare u dnevnoj sobi svojih roditelja i stvarao servere na kojima su klijenti mogli da skladište svoje podatke.
Tada je počeo da stvara mobilne aplikacije, kao i softver za komercijalne kompanije.
Upisao je fakultet ali je brzo odustao jer je već, sa 17 godina, imao oko 150 klijenata.
"Bile su im potrebne veb lokacije i serveri za skladištenje podataka. Bilo je nemoguće zaustaviti se", rekao je.
Sa 19 godina, Fredi je napravio svoj prvi patent. On je iako jako mlad, napravio uređaj koji pomaže ljekarima da daljinski prate svoje pacijente i tako im olakšao posao. Ovaj izum prodao je jednoj kompaniji za čitavih 2,2 miliona dolara.
Fredijev otac je ubrzo nakon toga obolio od Alchajmerove bolesti, to ga je navelo da napravi novi izum.
On je razvio GPS tracker sa komunikacionom funkcijom i umetnuo ga u očeve patike. Tako je uvijek znao gdje mu je otac. Ovaj uređaj je pomogao mnogim ljudima sa demencijom.
Do 25. godine, Fredie je razvio više od 80 prilagođenih programa i ima čak pet patenata.
On je danas uspješan u svom poslu, vrijednost njegove kompanije se procjenjuje na 62 miliona i dokaz je da se upornošću i radom može sve postići.
Osnivač je dobrotvorne fondacije koja stipendira studente i pruža pomoć beskućnicima.
"Sjećam se odakle sam došao i siguran sam da možete kupiti cijeli svijet, ali izgubiti dušu - a ja to ne želim. Želim da promijenim svijet na bolje. Dobro se uvijek vraća. A najbolja osveta sudbini je uspjeh."
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.