Dok mnogi mir traže na udaljenim turističkim odredištima, Mileva i Pavle Drvendžija pronašli su ga na Morinskoj visoravni, predjelu koji zbog njegove nadmorske visine, prostranstva i surove prirode nazivaju i "hercegovačkim Tibetom".
Na približno 1.300 metara nadmorske visine, okruženi planinskim vrhovima i nepreglednim pašnjacima, ovaj bračni par živi životom koji je danas mnogima gotovo nezamisliv.
Sami proizvode veliki dio hrane, uzgajaju stoku, dočekuju goste i, kako kažu, ne osjećaju potrebu da takav način života zamijene gradskim.
"Mi smo ovdje na ispaši otprilike od 1981. godine, neprekidno. Od početka, negdje do polovine jula, raj je na zemlji. Cvjetna poljana, to je i zdravlje i ljepota", priča Pavle, opisujući kraj u kojem je proveo veliki dio života.
Kako izgleda život bez gradske vreve?
Na Morinskoj visoravni danas je ostalo svega petnaestak porodica koje su sačuvale tradicionalni način života i nastavile da se bave stočarstvom.
Nekada je, ispričao je Pavle u emisiji "Izazovi avanturu", planina bila znatno življa, a pojedine porodice na njoj su boravile tokom čitave godine.
Danas su stalni stanovnici rijetkost, a najbliži susjedi mogu biti udaljeni i po nekoliko kilometara. Ipak, za Milevu i Pavla to ne predstavlja problem.
Na pitanje je li mu dosadno, Pavle kratko odgovara:
"Pa nije, uvijek ima neko da dođe."
Njihova vrata otvorena su za goste, putnike i sve one koji požele upoznati život na planini. Mileva kroz osmijeh priznaje da joj ne predstavlja problem ni kada posjete postanu česte.
"Nije mi teško. Šta ću, ne može mi biti teško. Kad Pavle voli, džaba ti je, moram udovoljavati", kaže ona kroz smijeh.
A kada je riječ o tome da li bi život na visoravni zamijenili odlaskom na more ili boravkom u gradu, Pavle nema dileme.
"Bolje je na planini, visina. Nismo navikli ići na more. Ja bih samo pričao s nekim ljudima, o srpskoj istoriji i slično tome, nešto da čujem", objašnjava on.
Njegova ljubav prema istoriji potiče još iz djetinjstva. Slobodno vrijeme provodi čitajući, a posebno voli razgovore sa starijim ljudima, od kojih je godinama slušao priče o prošlosti Hercegovine.
"Naveče sjedim po cijelu veče, preko dana, kad sam slobodan, čitam. Svašta nešto znam, otprilike, iz istorije. I slušao sam priče starijih ljudi od malih nogu, mene to zanima", priča Pavle.
Šta se nalazi na njihovom stolu?
Poseban dio njihovog života čini proizvodnja domaće hrane.
Mileva i Pavle uzgajaju krave, koze i ovce, a Pavle, osim vlastitih životinja, preuzima i tuđu stoku na čuvanje, uz naknadu.
Na njihovom stolu nalaze se domaći mliječni proizvodi, jaja, vrhnje, šunka i tradicionalna hercegovačka jela.
Jedan od specijaliteta kojim dočekuju goste je cicvara s vrhnjem, jelo koje se generacijama priprema u ovim krajevima.
"Nakon ovog vrhnja ništa više ne treba", kaže Pavle, nudeći gostima domaću hranu.
Životinje su neizostavan dio njihove svakodnevice, a prostrani pašnjaci omogućavaju im da veliki dio vremena provode na otvorenom.
Pavle posebno ističe koliko životinje dobro osjećaju promjene vremena. Kako objašnjava, ponašanje krava često mu je znak da se približava nevrijeme.
"Krave, ako će oluja, bježe u grupi. Nakon toga oluja, sve da odnese. Kakav instinkt imaju", priča on.
Na Morinama se mogu vidjeti i divlji konji, koji se, prema njegovim riječima, već decenijama samostalno snalaze u prirodi.
"Od 1992. godine napušteni su konji. Sami se snalaze, sami prezimljuju", objašnjava Pavle.
Kako su sačuvali stari način gradnje?
Osim domaće hrane i stočarstva, porodica Drvendžija čuva i dio nekadašnjeg planinskog načina života.
Njihova koliba pokrivena je tradicionalnim materijalom koji Pavle naziva mačevina, a dobija se od raži.
"To je mačevina, omaćena raž, tako je mi zovemo. Posije se raž, pa se onda, kad sazri, pokosi. Žanje se srpom, naprave se snopovi, složi se u krug", objašnjava on.
Riječ je o starom načinu pokrivanja objekata, za koji je danas sve teže pronaći majstore.
Pavle se prisjeća da je ranije bilo ljudi koji su poznavali ovu vještinu, ali da je s vremenom morao i sam naučiti kako se takav krov održava.
U njihovom domaćinstvu sačuvani su i stari drveni predmeti, među kojima su posude i druga oprema koja se nekada svakodnevno koristila u planinskim domaćinstvima.
Pojedini primjerci stari su i oko 70 godina.
Kako su odgajali i školovali djecu?
Mileva i Pavle posebno su ponosni na svoju djecu, koja su se školovala u Beogradu, ali su tokom odrastanja ostala povezana s porodičnim imanjem.
Pavle se prisjeća kako su se vraćala na planinu nakon položenih ispita i s ponosom pokazivala indeks gostima.
"I one bi, kad polože zadnji ispit, došle iz Beograda, stave indeks na uvid gostima i svima, kako su položile", priča on.
Smatra da im je odrastanje u prirodi, uz rad i porodične vrijednosti, pružilo drugačije iskustvo od onoga koje nudi gradski život.
"Uglavnom, maknuli smo ih s ulice, iz diska, iz propasti. Odgajali ih na prirodnim izvorima, na starinski način. Ispričao sam im svu genezu što sam znao o regiji, porodična stabla", kaže Pavle, prenosi Jabuka.tv.
Mileva priznaje da joj gradski život ne nedostaje, ali da se uvijek obraduje porodičnim okupljanjima.
"Meni ne fali ništa. Samo volim da nam dođu djeca, kad dođu. Da im Bog dade zdravlja", poručuje ona.
Koja je teža strana života na planini?
Iako svakodnevica na Morinskoj visoravni djeluje idilično, život na ovoj nadmorskoj visini nije uvijek jednostavan. Jedan od najvećih problema predstavlja nedostatak vode, posebno posljednjih godina, kada su pojedini izvori znatno oslabili.
"Ti izvori što tu imaju, smanjili su se, zbog čega – ne znam", objašnjava Pavle.
Pokušavao je pronaći alternativno rješenje, ali mu je rečeno da se voda nalazi na dubini od oko 160 metara, zbog čega bi njeno izvlačenje zahtijevalo dodatnu opremu i električnu energiju.
"Nema načina, nemam agregat ni struju da vuče pumpa i odustao sam od toga", kaže on.
Ni vremenski uslovi nisu uvijek blagi. Planinu tokom hladnijeg dijela godine zahvataju snažni vjetrovi, snijeg i mećave, a nagle promjene vremena nisu rijetkost ni u drugim godišnjim dobima.
Ipak, Mileva i Pavle na takve uslove odavno su navikli.
Za njih Morine nisu samo mjesto na kojem borave sa stokom, već dom u kojem su izgradili život, podigli porodicu i sačuvali običaje svojih predaka, prenosi Mondo.rs.
Daleko od saobraćaja, zagađenja i gradske žurbe, njihovu svakodnevicu čine životinje, domaća hrana, planinski vazduh i razgovori s ljudima koji im dolaze u posjetu.
A na pitanje kako bi opisala svoj život na visoravni, Mileva ima samo jednu riječ:
"Odličan."
Priču o njihovom životu pogledajte u reportaži Youtube kanala "Izazovi avanturu".