Život

Mitar Reljić iz Martinbroda, posljednji vodeničar

Mitar Reljić iz Martinbroda, posljednji vodeničar
Mitar Reljić iz Martinbroda, posljednji vodeničar
Zlatan Čekić

MARTINBROD - Mitar Reljić (73) jedini je preostali vodeničar u Martinbrodu, živopisnom mjestašcetu smještenom u kanjonu rijeke Une, tridesetak kilometara od Bihaća.

U prošlosti se na ovom dijelu vodotoka Une, koji karakterišu brojni brzaci i slapovi, nalazio veliki broj vodenica.

Mnoge od njih su porušene ili prepuštene propadanju, a njihovi ostaci svjedoče o prošlim vremenima. Reljić kaže kako se prije deset godina vratio na svoje imanje poslije nekoliko godina života provedenog u izbjeglištvu.

"Ko se rodi pored Une, nikada je zaboraviti ne može. Tako sam i ja odmah obnovio svoju vodenicu, koja i danas melje žito i proizvodi brašno", kaže Reljić.

Dodaje kako su svega nekoliko desetina metara od njegovog imanja smješteni čuveni martinbrodski slapovi, gdje se priroda čudesno poigrala sa stijenom i vodom.

U posljednjih nekoliko godina, otkako je ovaj prostor ušao u sastav nacionalnog parka, sve je više turista koji posjećuju Martinbrod, pa je i Mitrova vodenica jedna od atrakcija koja zanima goste.

"Mnogi dolaze da vide kako radi vodenica, a nije mali broj onih koji žele da kupe i probaju brašno ispod vodeničkog točka", dodaje stari vodeničar. Naglašava kako posebnu atrakciju predstavlja njegov neobični izum, prirodna veš-mašina koja koristi snagu vodenog toka.

"Ovo su izumili naši stari kako se žene ne bi mnogo mučile. U skovani bubanj od drveta ubaci se veš, voda se propusti kroz otvor i jednostavno se ispere u prirodnoj vodenoj pjeni. Čak se može regulisati i protok vode te brzina pranja", objašnjava kroz smijeh starac.

Kaže kako je njegova prirodna veš-mašina mnogo efikasnija od modernih električnih. Reljić ističe kako danas ljudi mnogo rjeđe melju brašno, ali da ima i onih koji žele da im upravo stari vodenički točak samelje žito. Kaže kako se od vodeničarskog posla i danas može lijepo živjeti, posebno ako se ima u vidu i sve veći broj turista koji posjećuju ovaj kraj. Najviše ga plaši to što poslije njega više neće biti nikoga ko bi nastavio da se bavi ovim poslom.

"Dok sam ja živ, biće i ove moje vodenice i žrvanj će se okretati. Kasnije, neka bude kako mora biti", defetistički zaključuje posljednji vodeničar u Martinbrodu.

Najčitanije