Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas, 8. novembra, obilježavaju Mitrovdan, praznik posvećen Svetom velikomučeniku Dimitriju Solunskom.
Za ovaj dan vezuju se brojni narodni običaji i vjerovanja, a posebno su zanimljiva ona prema kojima se na Mitrovdan može naslutiti kakva nas zima očekuje.
Mitrovdan je jedna od poznatijih krsnih slava među pravoslavnim Srbima, a u narodnoj tradiciji označava i važnu prekretnicu između jeseni i zime.
U narodu se od davnina govorilo: "Mitrovdanak, hajdučki rastanak, Đurđevdanak, hajdučki sastanak".
Ova izreka podsjeća na vremena kada su se hajdučke družine u proljeće okupljale i odlazile u šume, dok su se s dolaskom hladnijih dana razilazile i tražile sklonište za zimu.
Ko je bio Sveti Dimitrije?
Sveti Dimitrije Solunski bio je hrišćanski svetitelj i mučenik koji je, prema crkvenom predanju, živio krajem trećeg i početkom četvrtog vijeka.
Predanje ga opisuje kao uglednog mladića iz Soluna koji je, uprkos progonima hrišćana u Rimskom carstvu, otvoreno ispovijedao svoju vjeru.
Zbog toga je zatvoren, a potom pogubljen. Crkva ga poštuje kao velikomučenika, dok ga vjernici smatraju zaštitnikom i duhovnim osloncem u teškim vremenima.
Posebno mjesto zauzima u Solunu, gdje se nalazi velika crkva posvećena ovom svetitelju.
Šta vrijeme na Mitrovdan govori o zimi?
Jedno od najpoznatijih narodnih vjerovanja odnosi se upravo na vremenske prilike 8. novembra.
Prema jednom predanju, ako na Mitrovdan padne snijeg, vjeruje se da će se zadržati sve do aprila.
U pojedinim krajevima vjerovalo se i da sunčan i vedar Mitrovdan najavljuje oštru zimu, dok oblačno vrijeme može biti nagovještaj blažih zimskih mjeseci.
Postoji i vjerovanje da se po vremenu na Mitrovdan može procijeniti kakvo će biti naredno proljeće.
Ipak, riječ je o narodnim predanjima koja nemaju naučnu potvrdu. Vrijeme tokom jednog dana ne može pouzdano predvidjeti vremenske prilike u narednim mjesecima.
Zašto se na Mitrovdan nije išlo daleko od kuće?
U narodnoj tradiciji Mitrovdan je bio dan kada se završavaju veliki poslovi na otvorenom i kada se domaćinstva pripremaju za zimu.
Posebno je zanimljivo vjerovanje da na ovaj praznik ne treba primati nepoznate goste niti odlaziti na daleka putovanja, kako bi se sačuvali mir i blagostanje doma.
U nekim krajevima postojalo je i vjerovanje da onaj ko Mitrovdan provede van svoje kuće može tokom naredne godine često izbivati iz doma.
Naravno, ovi običaji razlikuju se od kraja do kraja i predstavljaju dio narodnog nasljeđa, a ne crkvena pravila.
Šta se radi, a šta izbjegava na Mitrovdan?
Mitrovdan se tradicionalno obilježava u krugu porodice, uz molitvu, odlazak u crkvu i slavski obred u domovima koji Svetog Dimitrija proslavljaju kao krsnu slavu.
U pojedinim krajevima običaj je da se na ovaj dan izbjegavaju teški fizički poslovi, naročito oni koji nisu neophodni.
Narodno vjerovanje kaže i da se na Mitrovdan ne treba svađati, jer se smatra da nesloga na veliki praznik može narušiti porodični mir.
Međutim, važno je razlikovati narodna vjerovanja od crkvenog učenja. Suština praznika nije u zabranama, već u molitvi, zajedništvu i sjećanju na život svetitelja.
Mitrovdan kao granica između dva godišnja doba
U prošlosti je ovaj praznik imao i praktičan značaj, naročito u seoskim sredinama.
Mitrovdan je označavao završetak poljoprivrednih radova i početak perioda kada se život sve više odvijao unutar domaćinstva.
U nekim krajevima upravo oko Mitrovdana završavali su se sezonski poslovi, isplaćivale nadnice i dogovarali novi poslovi za narednu godinu.
Zato Mitrovdan nije bio samo vjerski praznik već i važan datum u narodnom kalendaru.
I danas su sačuvani brojni običaji i izreke koji podsjećaju na vrijeme kada se život mnogo više prilagođavao smjeni godišnjih doba.