Time što sam uzela muževljevo prezime, ne smatram da sam izgubila svoj identitet, jer i sa drugim prezimenom, ja sam ista osoba, dijete svojih roditelja, priča Dejana Mikić, koja se udala prije nešto više od petnaest dana.
Ona zadržavanje prezimena smatra opravdanim ukoliko je djevojka prije udaje imala uspješnu karijeru.
U tom slučaju, objašnjava, zadržavanjem svog i uzimanjem muževljevog prezimena, ostaje i dalje poznata okolini.
"Odlučila sam uzeti njegovo prezime prvenstveno zbog djece u budućnosti. Budući da djeca nose očevo prezime, smatram da, zadržavanjem svog i uzimanjem njegovog prezimena, dolazi do nepotrebne konfuzije koju je djeci teško objasniti u prvim godinama života", kazala je Mikićeva i dodala da je sve to individualno i da svaka djevojka treba da postupi u skladu sa svojim željama i stavovima, bez obzira na mišljenje okoline.
Međutim, mlade prilikom vjenčanja i dalje rijetko zadržavaju svoje prezime, svjedoče matičari iz mjesta širom RS.
Dijana Milanković-Kusturić kaže da joj je zadržavanje djevojačkog i pridruživanje suprugovog prezimena oduvijek bila najprirodnija i najlogičnija opcija.
"Ne postoji neki poseban razlog zbog kojeg sam zadržala svoje prezime, osim što je to, po mom mišljenju, isključivo stvar ličnog doživljaja i osjećaja", pojašnjava Milanković- Kusturićeva i dodaje da su reakcije ljudi na žene koje imaju dva prezimena rukovođene ličnim doživljajima, a ponekad i predrasudama.
Ističe da nije naišla na negativne reakcije ni porodice, a ni okoline.
Cvijeta Lazić, matičar u Bijeljini, kaže da, u najvećem broju slučajeva, na području ove opštine, mlada uzima suprugovo prezime, a skoro da i nema slučajeva da zadrži svoje, odnosno da svom prezimenu dodaje muževljevo.
Iz srbačkog matičnog ureda kazali su da se u ovoj opštini veoma mali procenat djevojaka koje se udaju odlučuje na zadržavanje svog prezimena, te da se taj procenat, uglavnom, odnosi na kćerke jedinice u porodici.
"Imala sam jedinstven slučaj kada je mladoženja uzeo mladino, a mlada njegovo prezime. To je bio njihov lični dogovor i želja", priča Zdravka Lepir, matičar srbačke opštine, i ističe da im djeca sada nose oba prezimena.
Ni Trebinjci se ne mogu pohvaliti povećanim brojem novopečenih supruga koje su zadržale djevojačko prezime. Mirjana Bakoč, matičar u ovoj opštini, kao razlog tome navodi patrijarhalno vaspitanje i tradiciju koja uči nekim drugim principima.
Prema riječima Ljilje Jašarević, matičara u opštini Istočno Sarajevo, u velikom broju tamošnjih sklopljenih brakova nevjesta je uzela suprugovo prezime, dok je zadržavanja djevojačkog bilo u zanemarivim procentima.
Sociolog Ranka Perić-Romić kaže da svijest našeg društva još održava čvrste veze sa tradicionalnim vrijednostima kao i obrascima ponašanja i djelovanja. To podrazumijeva, objašnjava ona, da žena koja stupa u brak u potpunosti prihvata muža i njegovu porodicu, pa samim tim zadržavanje djevojačkog prezimena bilo bi u suprotnosti sa navedenim stavovima.
"Zadržavanje prezimena većina muškaraca doživljava kao lično poniženje, kao dokaz manje ljubavi, ali i jasno stavljanje do znanja da u bračnom odnosu neće doći do pasivne pokornosti, što može izazvati određen strah kod muškaraca", kaže Perić-Romićeva i dodaje da se to odnosi na ličnu nesigurnost i ubjeđenje da će mužu biti oduzeta tradicionalna titula "glave porodice" .
Ona dalje objašnjava da žena na zadržavanje prezimena gleda sasvim drugačije, te da taj čin za nju predstavlja očuvanje vlastitog identiteta i potrebe da i dalje u društvu ostane prepoznatljiva po porijeklu. Perić-Romićeva naglašava da se visokoobrazovane žene zbog karijere, ali i zbog zvanja koje su stekle prije stupanja u brak, češće odlučuju na zadržavanje svog prezimena.
Ona je istakla da zadržavanje vlastitog prezimena, kao i odbacivanje istog nisu garancija uspješnog braka i da smo i dalje skloni predrasudama da novo prezime uzimaju žene koje su sigurne u brak i ljubav koju osjećaju prema svom izabraniku, a da one koje zadržavaju vlastito prezime nisu spremne na brak, te da su suviše samostalne da bi, kao takve, uopšte mogle očuvati bračnu zajednicu u kojoj se sve dijeli.
"S obzirom da visokoobrazovani bračni parovi imaju veću šansu za uspjeh u društvu, što donosi određenu bračnu sigurnost, a i veći je postotak žena koje zadržavaju svoje prezime, to je najbolji dokaz da po ovom pitanju kod nas još vlada 'balkanski sindrom'", zaključila je Perić-Romićeva.
Podsjetimo, u BiH se od 28. decembra 2005. primjenjuje Porodični zakon, koji, između ostalog, pruža mogućnost da svako od budućih supružnika zadrži svoje prezime, da kao zajedničko prezime uzmu prezime jednog od njih, da kao zajedničko uzmu oba prezimena, te da samo jedno od njih svom prezimenu doda prezime bračnog druga.
Porijeklo prezimena
Prezime je porodično ime i sastavni dio svakog ličnog imena. Prezimena u pravilu nadopunjuju ime čovjeka i na taj ga način jednoznačno razlikuju od drugih ljudi. Kao takvo prezime nastalo je u drugoj polovini 14. vijeka, to jest 1375. godine. Nekoliko rječnika definiše i koristi riječ "prezime" kao sinomim od "porodično ime". Prva prezimena počinju se javljati krajem 12. vijeka. Prezimena su u početku nastajala od zanimanja, geografskog položaja, osobina, nadimaka i slično, tako da danas imamo prezimena oblika Kovač, Kukavica, Bošnjak...
Sve manje brakova
Broj sklopljenih brakova u blagom je opadanju, stav je većine matičara u RS. Prema riječima matičara, uzrok takvog stanja je situacija u kojoj se trenutno nalazi naša država - mladi parovi ne vide perspektivu, a ne žele u zajednicu sa roditeljima.