Život

Mladi kralj tartufa

Mladi kralj tartufa
Mladi kralj tartufa
Boris Đurić

Život tinejdžera Jana Purkajaste nije bio sličan životu ostalih tinejdžera. On nije bio član neke rok grupe, nije se bunio protiv roditelja ili se sramotio sa nekakvim modnim eksperimentima.

Njegov život se vrtio samo oko jedne stvari - crnih tartufa prelivenim sosom od guščje jetre u kombinaciji sa italijanskim rezancima.

Kada je napunio 18 godina, Jan nije zaboravio izuzetan ukus tog jela, već je postao jedan od najvećih američkih tajkuna za uvoz tartufa.

Ovaj izuzetni mladić je 2009. godine preuzeo ulogu prodajnog direktora za područje Sjeverne Amerike kompanije "PAQ Gubio", vodećeg proizvođača tartufa u Italiji.

Nakon završetka srednje škole, mladi kralj tartufa, kako ga još zovu, napustio je svoj dom u Arkanzasu i zajedno se sa svojom majkom Amerikankom i ocem, koji je rođen u Indiji, preselio u Nju Džerzi da bi bio bliže dešavanjima u Njujorku.

"U Fajetvilu, gradu u kojem smo živjeli u Arkanzasu, postoje samo tri dobra restorana. Zato sam se odlučio ići u veći grad. U Americi nema tartufa kakvi se mogu naći u Evropi", kaže Jan, koji se smatra jednim od najperspektivnijih mladih preduzetnika u SAD.

Svake sedmice ovaj mladić nadgleda uvoz dvije do tri pošiljke tartufa čija se težina kreće između 20 i 70 kilograma, zavisno od sezone.

"Sedamdeset odsto mog biznisa čine tartufi, dok 30 odsto otpada na ulje i maslac od tartufa. Godišnje prodam oko 1,5 tona tartufa", objašnjava Purkajasta.

Predsjedavajući "PAQ Gubio" Emanuele Musini pronašao je čudo od djeteta na sajmu hrane 2008. godine.

Purkajasta, koji je tada imao 16 godina, upravo je bio osnovao svoju kompaniju "Tartufi Unlimited"i predstavljao je svoje umijeće prodaje na sajmu.

"Kupovao je tartufe na Internetu i zatim ih prodavao tradicionalnim putem u Americi. Imao je samo 16 godina, ali je dobro poznavao tartufe i zato sam odlučio da riskiram. U početku je čuvao uvozne tartufe u svojoj sobi", ispričao je Musini.

Istakao je da im je doveo važne klijente, uključujući njujorške restorane "Per Se", "Daniel" i "Žan Žorž", koji imaju tri Mišelin zvjezdice.

"Danas 40 odsto našeg ukupnog izvoza otpada na izvoz u SAD i ta brojka raste", naglašava Musini.

Kada je ove godine bila završena sezona tartufa, Janu su ostala dva kilograma i pitao se šta da uradi sa njima.

Svježi tartufi mogu biti takvi samo sedam dana, nakon čega se moraju zamrznuti, ali im tada pada cijena. Mladi Amerikanac je ovaj put imao sreće. Dok se vozio prema kancelariji "Fedeksa", prijatelj ga je nazvao i tražio dva kilograma tartufa za svog klijenta iz Latinske Amerike.

Purkajasta je oduvijek imao sreće u biznisu. Sjeća se početka svoje karijere kada je na Internetu pronašao tartufe koji su vađeni u Francuskoj, a koje su slali kurirskom službom "Fedeks".

"Platio sam 150 dolara za kilogram i prodao ih lokalnim kuvarima. Pri tom sam ostvario maržu od 600 odsto", ispričao je Jan.

Gljive koje rastu pod zemljom otkrivaju specijalno obučeni psi u Francuskoj, Italiji i Rumuniji i prodaju se po različitim cijenama.

Ljetni crni tartufi se prodaju po cijeni od 200 dolara za kilogram, dok kilogram crnih zimskih tartufa košta 2.000 dolara.

Najcjenjeniji bijeli tartufi dostižu cijenu od 4.000 dolara za kilogram.

Purkajasta ne žali što je odabrao neuobičajenu karijeru. On zna svoje prioritete i izbačen je sa univerziteta nakon što nije dao nekoliko ispita. To mu se desilo jer je morao otići na festival tartufa u Oregon.

Najčitanije