Život

Moćni Huver plašio se da izađe iz ormara

Moćni Huver plašio se da izađe iz ormara
Moćni Huver plašio se da izađe iz ormara
Dragana Raduški

Džej Edgar Huver, jedan od najuticajnijih i najmoćnijih ljudi SAD tokom prošlog vijeka, višedecenijski direktor FBI-ja, bio je čovjek o kojem se privatno vrlo malo znalo.

Ono što se znalo jeste da je nikada nije govorio o svom ljubavnom životu, da je do 40. godine živio sa svojom dominantnom majkom, te da uvijek vješto odbijao žensko udvaranje.

Ono što se ne zna, ali se pretpostavlja, jeste da je bio prikriveni homoseksualac, koji je živio u dugogodišnjoj harmoničnoj vezi s Klajdom Tolsonom, još jednim agentom FBI-ja, koji je imao titulu pomoćnika direktora.

Glasine kažu da je Huver povremeno imao veze sa mladim muškim prostitutkama, a navodno je volio da mu oni za vrijeme njihovih "seansi" čitaju Bibliju. O ovome se šaputalo u Birou i po Vašingtonu za vrijeme Huverove dugogodišnje karijere direktora (od 1924. do 1972), prije nego što je 1993. objelodanjeno u knjizi "Službeno i poverljivo: Tajni život J. Edgara Huvera".

Život Edgara Huvera ponovo se našao u žiži interesovanja nakon što je slavni Klint Istvud odlučio da još jednom na velikom platnu ovjekovječi život jednog od najuticajnijih Amerikanaca svih vremena.

I Istvudov film se bavi spekulacijama da li je Huver, koji je javno progonio homoseksualce, i sam bio pripadnik homoseksualne zajednice?

"Za mene, Huver je bio i ostao jedna velika misterija", kaže Istvud i dodaje: "Ko zna, možda je zaista i bio gej, mada ja nisam taj koji treba da sudi o tome. To je možda i jedna od najvećih misterija naše savremene istorije."

Javno, Huver je bio taj koji je progonio homoseksualce, a imao je pristup "tajnim i povjerljivim" dosijeima, koji su, između ostalog, sadržali i tajne seksualnog života brojnih kongresmena, ali i američkih predsjednika.

Međutim, sve je više onih koji tvrde da je Huver bio pritajeni homoseksualac, te da je imao prilično dugu vezu sa svojim zamjenikom Tolsonom.

"Poricanje homoseksualnosti, a istovremeno prikazivanje te vrste seksualnog ponašanja, nije neouobičajeno", smatra dr Džek Drešer, poznati njujorški psihijatar, koji dodaje: "Muškarci koji imaju određenu privlačnost prema istom polu imaju različite nivoe poricanja svoje homoseksualnosti; neki u potpunosti 'izađu iz ormana', dok drugi idu u sasvim drugu krajnost, kao što je progon homoseksualaca. Čak i ako su i sami svjesni svoje orijentacije, oni to jednostavno neće prihvatiti kao svoj identitet."

Ipak, u vremenu kada je Huver živio, biti homoseksualac je značilo biti osuđen na progon, pa se tako malo ko odlučivao da javno prizna i "izađe iz ormara".

Poznato je da je i Roj Kon, poznati advokat i savjetnik senatora Džozefa Mekartija, konstantno poricao da je gej, iako je bilo više nego očigledno da ga privlače muškarci.

Kon, koji je 1986. godine umro od side, bio je Huverov savremenik i kruže glasine da su njih dvojica zajedno prisustvovali raznim njujorškim zabavama, rezervisanim isključivo za muškarce.

Pretpostavlja se da je Huver uveliko poricao svoju seksualnu orijentaciju, iako je bio više nego svjestan toga šta je. Oni upućeni kažu da je u više navrata razmišljao o "gospođi Huver", te da se jedno vrijeme zabavljao sa glumicom Doroti Lamur.

Huver je bio poznat i po svojim neurozama, koje datiraju još iz najranijeg djetinjstva; navodno se stidio svog mentalno oboljelog oca, te je vremenom postao ovisan o svojoj samosvjesnoj majci Ani, koja je imala veliki uticaj na njegov život.

Štaviše, Huver je živio s njom sve do njene smrti 1938. godine, i u tom periodu nije imao nikakvog društvenog života.

O tome kakav je uticaj imala na sina svjedoče i njene riječi: "Više bih voljela da imam mrtvog sina, nego da imam narcisa i kretena."

Entoni Samers, autor knjige "Službeno i poverljivo: Tajni život J. Edgara Huvera", u kojoj se prvi put javno iznosi tvrdnja da je Huver bio homoseksualac, kaže da je za potrebe svoje knjige razgovarao sa čak 800 osoba koje su poznavale Huvera, ali i sa poznatim američkim istoričarima.

"Imao sam prilike da čujem toliko svjedočenja o Huveru, da sam mogao vrlo jasno da formiram sliku o tom čovjeku", kaže Samers.

Samers dodaje da mu je jedan poznati medicinski ekspert rekao da je kod Huvera dominirala homoseksualna orijentacija, ali da bi ga on stavio u kategoriju biseksualaca.

Oni upućeni kažu da je Huver skoro cijelog života suzdržavao svoje porive, ali da je s vremena na vrijeme znao i popustiti i otići na poznate njujorške partije, rezervisane isključivo za muškarce.

Takođe, jedna od tvrdnji jeste i da je Huver bio transvestit, te da je navodno nakon smrti majke oblačio njene haljine i stavljao njen nakit.

Štaviše, jedan od svjedoka koje je Samers intervjuisao za potrebe svoje knjige rekao je da je Huver bio transvestit koji je noću lutao njujorškim ulicama, insistirajući da ga zovu Meri. Ipak, ova tvrdnja je krajnje kontroverzna i nikada nije potvrđena.

Da je imao bliske odnose sa svojim zamjenikom Tolsonom, Samersu je potvrdila i nekadašnja manekenka Lujza Stjuart, koja je u to vrijeme imala 19 godina, ali koja je njih dvojicu redovno viđala u poznatom njujorškom klubu "Stork Club".

Ona tvrdi da su se njih dvojica redovno držali za ruke.

"U to vrijeme nisam shvatala zašto se dvojica muškaraca drže za ruke i sjećam se da sam ih vidjela na ulici, ispred 'Storka' i da me to kopkalo čitavo veče. Kasnije sam pitala svog prijatelja zašto su se njih dvojica držala za ruke, a on mi je samo rekao: 'Ma, hajde, pa znaš zašto'", prisjeća se Stjuartova.

I Majer Lanski, blizak saradnik mafijaškog bosa Čarlsa - Lakija Lučana, hvalio se da Huvera ima "u džepu", čime je htio reći da posjeduje snimke koji bi iskompromitovali direktora i Tolsona. Međutim, niko nikada nije vidio te snimke.

Takođe, u toj knjizi se tvrdi da je Huver uglavnom unapređivao one agente koji su i sami naginjali homoseksualnosti, između ostalih i Tolsona, koji je postao njegov zamjenik nakon svega 18 mjeseci rada u FBI-ju, što je tada bilo nečuveno.

Samers tvrdi da su Tolson i Huver često znali da se našale na račun drugih agenata FBI-ja, posebno slavnog agenta Melvina Purvisa, za kojeg su govorili da je izuzetno zgodan, te ga zvali "Klerkom Gejblom FBI-ja".

Etel Merman, koja je Huvera poznvala još iz tridesetih godina prošlog vijeka, u jednom intervjuu iz sedamdesetih je rekla: "Neki od mojih najboljih prijatelja su bili homoseksualci. Svi znaju za Edgara Huvera, ali bez obzira na sve, bio je najbolji šef kojeg je FBI ikada imao."

Jedan od agenata FBI-ja, koji je često išao u ribolov s Huverom i Tolsonom, otkrio je da je Huver volio da se "sunča nag po cijeli dan", a književnik Vilijam Stajron je posvjedočio kako je njih dvojicu svojevremeno vidio na jednoj kalifornijskoj plaži, gdje je Huver Tolsonu lakirao nokte na nožnim prstima.

Međutim, Samers kaže da je to bila javna tajna o kojoj niko nije smio ni da pisne.

"Naravno da su svi znali, ali ko bi se usudio da bilo šta kaže, s obzirom na to da je Huver bio jedan od najmoćnijih ljudi tog vremena. Ko bi se usudio suprostaviti moćnom Huveru", kaže Samers.

Samers je uspio da dođe i do priče vašingtonskog psihijatra Maršala Rafina, koji je 1964. godine liječio Huvera, koji je navodno patio od paranoje. Prema riječima Rafinove supruge, Huver je bio paranoidno opsjednut da neko ne otkrije njegovu tajnu, a na kraju je i prestao da ide psihijatru. Ona je potvrdila da je njen pokojni suprug uništio Huverovu dokumentaciju.

"Očigledno je da ga je mučila njegova homoseksualnost, a to potvđuju i zabilješke mog muža... Međutim, morao ih je uništiti, nije bilo šanse da ih zadrži", rekla je Rafinova supruga.

Nakon Huverove smrti, njegova lojalna sekretarica Helen Gandi uništila je svu njegovu dokumentaciju, tako da nigdje nije bilo nikakvih dokaza.

Bez dokaza, sve ovo ostaje na nivou spekulacija. Ono što nije spekulacija jeste da je Huver poslije smrti ostavio pola miliona dolara vrijednu imovinu upravo Tolsonu, koji je, čudno ili ne, sahranjen nekoliko koraka dalje od nerazdvojnog šefa.

Ko je Džon Edgar Huver

Džon Edgar Huver (1895-1972), poznat u javnosti kao Džej Edgar Huver, bio je prvi direktor Federalnog istražnog biroa (FBI) Sjedinjenih Američkih Država. Godine 1924. postavljen je za direktora Istražnog biroa, koji je bio preteča FBI-ja, i učestvovao je u osnivanju FBI-ja 1935. godine, ostavši na njegovom čelu do smrti 1972. godine. Dok je bio živ, Huvera je veći dio američke javnosti veoma poštovao, ali nakon smrti su se pojavile razne optužbe koje su umanjile njegov ugled. Bio je direktor FBI-ja tokom čak osam predsjedničkih administracija, u dugom periodu koji se protezao od prohibicije, Velike depresije, Drugog svjetskog rata, do Korejskog rata, hladnog rata i Vijetnamskog rata. Tokom ovog perioda, SAD su prešle veliki put od ruralne zemlje s jakim izolacionističkim tendencijama do urbanizovane supersile. Dobitnik je medalje "Mihajlo Pupin", koju dodjeljuje Univerzitet Kolumbija svake godine za posebne zasluge, za doprinos nacionalnim interesima Amerike.

Najčitanije