Da li sveštenstvo ima pravo na štrajk? Riječ je o sporu koji zapravo traje već decenijama unazad i opet nije izvjesno da li je presudom Saveznog suda za radno pravo posve riješen.
Naime, činjenica je da su crkve već decenijama uspijevale praktično ignorisati propise o radu. Međutim, sada se, nakon posljednje presude, barem donekle omogućuje štrajk ljudima koji rade pri crkvi.
Korijen ovog spora, kako javlja Deutsche Welle, zapravo leži i iznad najviše sudske instance za radno pravo, sa sjedištem u Erfurtu. Naime, u njemačkom Ustavu (tačnije - Temeljnom zakonu, kako je nazvan prilikom donošenja 1949. godine) postoje dvije zapravo skroz protivrječne odrednice. U jednoj od njih se svim zaposlenima garantuje pravo na borbu za svoja prava i na štrajk kao posljednje sredstvo u toj borbi. Međutim, u drugoj se preuzima odrednica koja je preuzeta još iz Ustava donesenog u Vejmarskoj republici i koja crkvama u Njemačkoj garantuje samostalnost od bilo kakvog uticaja države - a to onda znači i Zakona o radu, čemu su oni, sve do sada, uspješno odolijevali.
Crkve su tu odredbu Ustava protumačile tako da im otvara mogućnost "trećeg načina" odnosa prema zaposlenima.
"Prvi način" bi bio neposredno suočavanje uprave preduzeća i sindikata koje traži bolje uslove za zaposlene.
"Drugi način" je gotovo standard u Njemačkoj, gdje se sindikatima omogućuje sklapanje krovnih sporazuma o uslovima u čitavom sektoru, a da se o njima ne pregovara u svakom preduzeću.
I konačno, crkveni "treći način" potpuno zaobilazi sindikate i u direktnim pregovorima predstavnika zaposlenih i uprave se teži "konsenzusu" o uslovima rada i platama.
Treba biti jasno kako ovdje nije riječ o biskupima koji žele "na ulicu" jer nisu dobili novi službeni auto ili sveštenicima koji žele više tamjana za potrebe svoje crkve. Dvije glavne crkve - Katolička i Evangelistička - zapošljavaju oko milion i tristo hiljada namještenika i time su, nakon države i njenih javnih službenika, drugi po veličini poslodavac u ovoj zemlji.
Jer pod njihovom upravom je čitav niz dječjih vrtića, škola, staračkih domova i bolnica i crkve su poslodavci svim namještenicima tih ustanova, od doktora, učitelja, vaspitača pa do čistačica i tehničkog osoblja.
Pored toga, tu spadaju i aktivisti svih crkvenih humanitarnih organizacija, od katoličkog "Karitasa" pa do "Hljeba za svijet", koji djeluje pri Evangelističkoj crkvi. Uslovi rada su tamo ponekad zastrašujući i gotovo je nevjerovatno da takvi propisi, koji više odgovaraju 12. vijeku, u Njemačkoj vrijede i u 21. vijeku.
Zapravo, glavne crkve podjednako uživaju u svom specifičnom statusu i već je duže vrijeme moguće da i jedan protestant bude zaposlen u katoličkoj instituciji i obratno. Ali već osobama koje ne pripadaju niti jednoj od crkava je gotovo nemoguće tamo dobiti posao, jer se i radnim ugovorom moraju obvezati na "poštivanje moralnih načela" crkve. Ta "načela" se zapravo svode na slijepo poštivanje dogmi.
Tako je jedan od najvećih "grijehova" namještenika katoličkih institucija - i dovoljan razlog za trenutni otkaz - da neko od saradnika napusti bračnog partnera i (ne daj Bože) odluči živjeti u "divljem braku" s novim partnerom ili partnerkom.
Štaviše, probleme su saradnici mogli imati ako je tako nešto učinio i njihov sin ili kćerka. O "još gorim grijesima" se nije niti raspravljalo prije nego što bi se saradnik našao na ulici: pobačaju, homoseksualnosti...
Presuda Saveznog suda za radno pravo zapravo nije niti dotakla sve te probleme i ostavila je crkvama pravo i na takvu "samostalnost". Jedino što je odlučeno jest da se sindikatima mora dopustiti "učestvovanje" na pregovorima poslodavca i zaposlenih i da, ako poslodavac ne pristane na taj uslov, zaposleni imaju pravo na štrajk i u crkvenim institucijama.
Inače, sindikat uslužnih djelatnosti Ver.di je zadovoljan tom odlukom jer sad može i među tim mnoštvom namještenika imati svoje članove. Zadovoljni su i predstavnici crkava koji su prijetili iznošenjem slučaja pred Ustavni sud, jer "učestvovanje" sindikata na pregovorima još nipošto ne znači da će sindikati uspjeti nametnuti svoje zahtjeve - dok su ovlaštenja predstavnika zaposlenih još veoma ograničena. Drugim riječima, i nakon presude u Erfurtu "treći način", na koji djeluju crkve, još je na snazi.