U staklenim posudama banjalučkog brenda "Mossfera" pulsira čitav jedan skriveni mikrokosmos: autohtona balkanska mahovina skupljena po okolnim šumama i pažljivo ukomponovani prizori divlje prirode.
Iza ovog naočigled bajkovitog spoja umjetnosti i prirode stoji Vedrana Puncer, akademska umjetnica iz Banjaluke. Sebe opisuje kao "šumskog nomada", a svoje likovno obrazovanje, te višegodišnje iskustvo u slikarstvu, skulpturi i 3D modelovanju, prepakovala je u staklene posude i prirodu. Tako je nastala "Mossfera", brend pod kojim autorka stvara autentične, samoodržive minijaturne ekosisteme.
Međutim, ono što posmatrač vidi kao estetski savršen komad prirode u staklu, zapravo je epilog kompleksne logističke i istraživačke misije.
"Ljudi često ne znaju da je kod nas na Balkanu jako teško nabaviti materijale i specifične biljke za terarijume. Neke komponente su prešle hiljade kilometara samo da bi završile u toj jednoj staklenoj posudi. Beskrajno sam zahvalna ljudima koji su mi izašli u susret, a ima ih dosta, i koji su mi pomogli da dođem do ključnih stvari jer ti elementi zaista prave razliku", objašnjava Puncerova na početku razgovora.
Od "mrtve prirode" do žive opsesije
Put od slikarskog platna, preko piksela do mikrošuma u staklu nije bio plod dugoročnog poslovnog plana, već splet neobičnih okolnosti u kojima je presudila umjetnička radoznalost.
"Ništa od ovoga nije bilo planirano, sve je to plod čiste drame i jedne 'nesrećne' slučajnosti. Sve je počelo kad je kabl usisivača zapeo za moj prvi terarijum koji sam dobila na poklon i - tras! Malo je reći da sam bila očajna. Panika oko toga šta će biti s biljkama i kako će preživjeti natjerala me je da kupim ogromnu teglu i pokušam spasiti što se spasiti da. Godinama sam onako usput gledala tutorijale o terarijumima dok radim, ali mi je to tad izgledalo kao nuklearna fizika... dok nisam stvarno pokušala", prisjetila se.
Prvi autorski rad nastao je neposredno nakon tog incidenta, a materijali su stigli direktno iz lokalnog okruženja.
U procesu stvaranja, Vedrana se oslanja na direktan kontakt sa prirodom. Sebe opisuje kao "šumskog nomada", a teren oko Banjaluke služi joj kao primarni izvor inspiracije i repromaterijala.
"Većinu biljaka biram i skupljam sama po šumama, na putovanjima po našoj zemlji, ma gdje god da se nađem u prirodi i vidim nešto čupavo i zeleno. Omiljena mi je mahovina i sve njene vrste. Ona terarijumima daje tu neku posebnu notu. Bez nje mi jednostavno ne ide. Uz nju idu i paprati, pogotovo one minijaturne koje većina ljudi i ne primijeti", objašnjava ona.
Poseban naučnoistraživački segment njenog rada odnosi se na testiranje i adaptaciju autohtonih vrsta sa naših prostora, što predstavlja pionirski poduhvat u domaćoj teraristici.
"Obožavam da uzmem naše balkanske biljke, koje možda uopšte nisu popularne ili poznate u svjetskoj teraristici, i da ih testiram. Do sada sam otkrila četiri naše vrste koje savršeno napreduju u terarijumu. Nadam se da će ih u budućnosti biti još", naglašava Puncerova.
Mitologija i mikroekosistemi
Za razliku od klasičnih dekorativnih predmeta, terarijumi brenda "Mossfera" nose duboku narativnu i konceptualnu podlogu. Inspiraciju autorka nalazi u pejzažima, ali i u staroslovenskom nasljeđu.
"Svaka posuda ima neku misao iza sebe. Često me inspiriše baš ono što zateknem u šumi, gledam kako mahovina raste na kamenu ili stijeni, pa to pokušavam rekonstruisati. Fasciniraju me ovi naši krajevi, priroda, ali i staroslovenska mitologija, pa volim da se to osjeti u mojim radovima", objašnjava ona.
Govoreći o dizajnerskom pristupu, Vedrana ističe da, iako prati globalne tokove, ostaje dosljedna ličnom estetskom pečatu i strasti prema materijalima koje skuplja od djetinjstva.
"Priroda mi je apsolutni broj jedan! Ona mi najbolje pokaže kako i gdje određene vrste vole da rastu. Volim taj izazov da jedan ogroman pejzaž koji vidim u prirodi pokušam napraviti u staklenoj minijaturi. Pratim šta se dešava u svijetu, dosta gledam i učim, jer mislim da nikad ne možeš znati sve. A što se samog dizajna tiče, tu volim da idem svojim putem. Obožavam kombinovati različite teksture. Meni su najdraži terarijumi sa zelenilom i kamenjem. Skupljala sam kamenčiće još kao mala, a evo me, ista sam i danas", priča Puncerova.
Staklene posude i saučesnici u stvaranju
U izradi ovih minijaturnih svjetova sama posuda igra ključnu ulogu. A to su prepoznali i Vedranini prijatelji i porodica. Kroz smijeh navodi da je sada postalo zanimljivo da je u kupovini uvijek traže tamo gdje je staklo, dok joj prijatelji često šalju fotografije mahovine i tegli kada nije sa njima.
"Sada mi za poklon daju svakakve zanimljive zdjelice, što mi je prelijepo. Postali su mi pravi saučesnici", ističe.
Kada je riječ o izradi po narudžbi, proces zahtijeva strpljenje i striktne biološke protokole kako bi ekosistem bio stabilan.
"Ako nemate vremena za čekanje, tu su već gotovi terarijumi koji su se formirali. A ako hoćete nešto posebno što baš vama odgovara, onda ide narudžba. Proces je takav da prvo nađemo odgovarajući budžet i posudu, a ostalo je uglavnom na mojoj mašti, osim ako nema baš nekih specifičnih želja. Volim da na kraju bude ugodno iznenađenje. Samo, bitno je znati: za formiranje terarijuma treba mjesec dana 'karantina' kod mene, da se biljke naviknu na novi dom i da budem sigurna da su sretne. Zato, ako planirate naručiti, javite se i planirajte ranije", naglašava Puncerova.
Saveznici iz sjenke
Za razliku od klasičnog saksijskog bilja, terarijum predstavlja kompletan i zatvoren ekosistem. Vedrana otkriva i detalje koji često iznenade vlasnike, a tiču se mikroskopskih stanovnika koji održavaju život u staklu.
"Mnogi ne znaju, ali u terarijumima žive skokuni. To su mikro, potpuno bezopasne bubice koje su vaši najbolji saveznici; oni čiste sistem od buđi i nečistoća. Oni zapravo daju za pravo da ove terarijume nazivamo ekosistemima. I, molim vas, prilikom održavanja, samo destilovana voda ili kišnica, jer ove biljke mrze hemiju iz česme. I nikako na direktno sunce, ali treba im dosta indirektnog svjetla", objasnila je.
Upravo ta jednostavnost održavanja omogućava vlasnicima maksimalan užitak uz minimalan trud.
"Daje im ono najbolje: minimum brige, a maksimum uživanja. To je jedna mala, lijepa obaveza koja vas svakodnevno nagrađuje svojim postojanjem i rastom, a ne traži skoro ništa zauzvrat", ukratko je istakla.
Na pitanje kako vidi budućnost svog brenda, autorka najavljuje nove projekte koji će dodatno obogatiti kulturnu i estetsku ponudu regije.
"Vidim 'Mossferu' kako raste i grana se. Imam neke jako zanimljive ideje koje jedva čekam sprovesti u djelo. Biće to nešto skroz novo za naš grad i ove prostore, obećavam", najavila je Puncerova.
Na kraju, kada se podvuče crta između umjetnosti, prirode i svakodnevnog života, Vedrana je sumirala suštinu svog rada u jednostavnoj poruci.
"Voljela bih da ljudi vide koliko je priroda prelijepa i moćna, i kako je lijep osjećaj imati jedan mali živi svijet sa svojom posebnom klimom koji obitava zajedno sa nama u istom prostoru. Biljke unose mir, tu nema dileme. Smatram da je svaki prostor bez njih nekako prazan, dosadan i sterilan. 'Mossfera' je tu da unese tu potrebnu dozu balansa. Terarijumi su više od ukrasa, to su živi svjetovi sa svim svojim elementima koje je fascinantno posmatrati", rekla je za kraj.