Kako roditeljska očekivanja utiču na dijete? Svi kao roditelji imamo očekivanja od svog djeteta, zar ne?
Želimo da bude dobro, odgovorno, uspješno, samostalno, da poštuje druge, završi školu… Želimo da donosi dobre odluke i jednog dana bude zadovoljno svojim životom. Očekivanja su prirodan dio roditeljstva i često govore o tome kako vidimo svoje dijete i šta mu želimo.
Problem ne nastaje zato što imamo očekivanja, već onda kada ona počnu da vode naš odnos sa djetetom. Ponekad očekivanja ne uspijevamo zadržati kao nešto što pripada nama i što je dio našeg unutrašnjeg svijeta. Ona se neprimjetno "preliju" na dijete. Kako?
Postavljamo puno pitanja i želimo da budemo uključeni u sve. Postavljamo pred dijete puno zahtjeva, kritikujemo ga ili ga stalno podsjećamo na ono što bi trebalo da uradi. Krenemo više da gledamo dijete kroz ono što očekujemo od njega. Zaboravimo da gledamo manje kroz ono što ono jeste i što mu je u tom trenutku potrebno. Zvuči li vam ovo poznato?
Da li znamo šta je djeci potrebno?
Znamo šta dijete treba da uradi, a da li znamo šta mu je potrebno? U roditeljstvu se često oslanjamo na kogniciju, na ono što mislimo da treba uraditi. Objašnjavamo, savjetujemo, govorimo djetetu kako treba da se ponaša, šta treba da uradi i kako bi trebalo da riješi problem. Kada nam dijete kaže da mu je teško... Možemo brzo ponuditi rješenje ili reći: "Nije to ništa strašno", "Samo se potrudi i biće to dobro", "Kako drugi to mogu".
Tako pokušavamo pomoći, ali možemo ostati na nivou onoga što mislimo da je djetetu potrebno. Ali da ne zastanemo da razumijemo kako se ono osjeća i šta mu je potrebno. A upravo tu često nastaje razlika između naših očekivanja i djetetovih potreba.
Očekivanja?
Možemo očekivati da znamo sve što se dešava u životu našeg tinejdžera, dok on istovremeno može imati potrebu za privatnošću. Željeti da budemo uključeni u svaku njegovu odluku, dok adolescentu može biti potrebno više nezavisnosti. Mnogo više i prilika da preuzima odgovornost za svoje izbore. Očekujemo da mali školarac samostalno uradi zadaću.. jer mislimo da je već dovoljno veliki. Dok njemu možda još uvijek trebaju struktura, podrška i pohvala.
To ne znači da roditelj treba da odustane od svojih očekivanja. Naprotiv, očekivanja mogu biti važna. Ona mogu pokazivati naše vrijednosti, želje i sliku o tome kakvo želimo da naše dijete bude. Ali važno je imati na umu da je to ipak naša slika o djetetu. I dijete ne mora da ispunjava naša očekivanja.
Kada dijete počne da vjeruje da vrijedi samo ako ispuni očekivanja
Kada dijete iznova doživljava da dobija više pažnje, pohvale, prihvatanja onda kada ispuni ono što roditelj očekuje… Može početi da stvara uvjerenje: "Vide me i prihvataju me kada ispunjavam njihova očekivanja."
Vremenom dijete može naučiti da svoje potrebe i želje stavlja po strani kako bi ispunilo tuđa očekivanja. Umjesto da se pita šta ono želi, kako se osjeća, pitaće se šta drugi od njega očekuju? Tako se može razvijati osjećaj da je "dobro" ili "dovoljno" samo onda kada ispunjava ono što drugi žele.
Ovakav obrazac ne mora ostati samo u odnosu roditelja i djeteta. Kasnije se može prenijeti i u druge odnose, prijateljske, partnerske, školske ili poslovne. Osoba može teško prepoznavati i izražavati vlastite potrebe, postavljati granice ili reći ne. Baš zato što je naučila da prihvatanje i vrijednost povezuje sa ispunjavanjem tuđih očekivanja.
Problem?
Posebno teško može biti kada dijete, uprkos trudu, ne uspijeva da ispuni ono što se od njega očekuje. Ako često dobija poruku da nije dovoljno dobro, sposobno, odgovorno ili uspješno.. Može početi da razvija osjećaj bezvrijednosti, promašaja ili neadekvatnosti. To može narušiti njegovo samopouzdanje i otežati mu da vjeruje u vlastite sposobnosti. Takođe da ima problem kako da se nosi sa izazovima i problemima koji su sastavni dio odrastanja.
Kada se takav pritisak dugo zadržava i dijete nema dovoljno prostora da bude prihvaćeno posljedice mogu biti ozbiljnije. Kod neke djece i mladih mogu se javiti ili pojačati teškoće poput anksioznosti, depresivnosti, problema u svakodnevnom funkcionisanju i sl. To ne znači da su roditeljska očekivanja sama po sebi uzrok ovih teškoća. Ali može biti upravo dugotrajan osjećaj neprihvaćenosti, pritiska i nedovoljnosti može biti jedan od faktora koji utiču na dobrobit djeteta.
Šta se nalazi iza naših očekivanja?
Ono što očekujemo od djeteta je tu sa nekim razlogom. Međutim ponekad može biti korisno zastati i zapitati se: Šta mi ovo očekivanje govori o meni? Zašto mi je toliko važno da moje dijete ispuni sva moja očekivanja? Čega se ja plašim? Koja moja potreba stoji iza njega? Zastanite i zaista razmislite o tome.
Možda iza očekivanja da dijete uvijek bude uspješno stoji naša potreba da znamo da će biti sigurno. Iza potrebe da znamo sve što tinejdžer radi možda je naša briga. Takođe insistiranje da dijete bude samostalno možda je to naša želja da bude spremno za život. Možda smo i sami odrastali u takvom okruženju i sada kada smo roditelji, ne znamo drugačije.
Kada razumijemo šta se nalazi iza naših očekivanja.. Lakše možemo napraviti prostor i za ono što se nalazi iza djetetovog ponašanja. Osjećanja, potrebe i razvojne mogućnosti nase djece.
Roditeljstvo zato nije samo pitanje: "Šta očekujem od svog djeteta?"
Ponekad je važnije pitati se: "Šta je mom djetetu sada potrebno od mene?"
Kako se nositi sa tim kao roditelj?
I ne pitati samo sebe, već i dijete koje je preko puta nas. U tom prostoru između naših očekivanja i djetetovih potreba često se nalazi prilika za dublji i povezaniji odnos. Razgovor u kojem dijete ne mora da bude savršeno, uspješno.. Ili onakvo kakvim smo ga mi zamislili, a osim toga da dijete zna da je voljeno, prihvaćeno i vrijedno.
Znamo koliko je to važno i zbog toga, mi kao Udruženje "Nova generacija", svakodnevno pružamo pomoć i podršku roditeljima. Tu smo da podsjetimo da odnos koji imate sa djecom nije trajna kategorija. Na svakom odnosu može da se radi da bude kvalitentiji i bolji. Djeci pomažemo da vjeruju da vrijede bez obzira na postignuća i da postoji mjesto gdje su njihove potrebe prepoznate. Na ovaj način, zajedno stvaramo sigurno djetinjstvo.
Briga o djetinjstvu zajednička je odgovornost svih nas. Svaki prostor u kojem djeca mogu slobodno da se igraju, istražuju, druže i osjete da pripadaju predstavlja ulaganje u njihovo odrastanje. Kada im omogućimo više takvih trenutaka, gradimo zajednicu u kojoj djeca imaju priliku da odrastaju uz podršku, povjerenje i iskustva koja će nositi sa sobom i kada odrastu.
Postanite Zaštitnik djece!
Razgovori o roditeljstvu, mentalnom zdravlju i odrastanju imaju moć da mijenjaju živote.
Pratite "Štit nove generacije" i podcast "Razumna priča", dijelite znanje i podržite djecu i porodice kojima je to najpotrebnije.
Postanite Zaštitnik djece - jer sigurnost djeteta počinje razumijevanjem.
