Život

Na ranču u Brazilu nacisti držali robove

Na ranču u Brazilu nacisti držali robove
Na ranču u Brazilu nacisti držali robove
RTS

Fotografija iz tridesetih godina 20. vijeka prikazuje farmu na oko 160 kilometara zapadno od Sao Paola i fudbalski tim koji se postrojio. Sve djeluje u redu sem jedne stvari, grba tima - nacističkog simbola svastike, prenosi BBC.

Vrijeme kada je fotografija napravljena podudara se sa usponom nacističke partije u Njemačkoj, ali ovo je bilo na drugom kraju svijeta.

"Ništa ne objašnjava prisustvo svastike", kaže Hoze Rikardo Rosa Masiel, nekadašnji rančer na farmi Kruzeiro do Sul.

Međutim, nacistički simbol se nije prvi put pojavio na fotografiji. Nešto ranije, svinje su probile zid koji ih je ograđivao, a onda je pogledao cigle. Mislio je da halucinira.

Na ciglama je jasno bio utisnut kukasti krst.

Dobro je poznato da je Brazil prije Drugog svjetskog rata imao jake veze sa nacističkom Njemačkom. Dvije zemlje su bile ekonomski partneri, a najveća fašistička stranka van Evrope, sa više od 40.000 članova, bila je u Brazilu.

Profesor istorije Sidni Agilar Filjo je poslije dosta proučavanja otkrio tamnu stranu istorije ranča, koji je tada bio u vlasništvu porodice Roha Mirandas, bogatih industrijalaca iz Rio de Žaneira.

Otac Renato i njegova dva sina, Otavio i Osvaldo, bili su odani članovi Akao Integralista Braziliera, partije ekstremne desnice sa velikim simpatijama prema nacistima.

"Pronašao sam svjedočenja 50 dječaka od oko deset godina, koji su iz sirotišta dovedeni. Osvaldo je obećao da ćemo igrati fudbal i jahati konje. Ali to nije bio slučaj. Radili smo stalno, čistili farmu i okopavali zemljište", kaže Alojzije da Silva, jedan od prvih dovedenih siročića.

Djeca su bila podvrgavana batinama, a nisu im se obraćali imenom već brojem. Silva je bio 23.

Argemiro dos Santos je bio dječak kada je odveden u sirotište u Rio da Žaneiru. Odatle je stigao na ranč.

"Nisu uopšte voljeli crnce", sjeća se Santos.

"Stalno su nas kažnjavali. Najčešće sa dva udarca palmatorije, specijalno napravljene daske. Osoba nije mogla da izdrži više od pet udaraca. Fotogafije Hitlera bile su svuda i morali smo kada prolazimo da salutiramo", prisjeća se Santos.

Potomci porodice Roha Miranda kažu da su se njihovi preci odrekli nacizma mnogo prije rata, a posebno demantuju da su djeca prebijana i čuvana kao robovi.

Siročići su, ipak, imali prilike da igraju fudbal. Doduše, samo protiv tima sa obližnje farme. Santos kaže da su bili izuzetno talentovani.

Poslije nekoliko godina odlučio je da mu je dosta. Jedno veče je ostavio otključanu kapiju. Tokom noći je pobjegao i nije se vraćao.

Otišao je u Rio i radio kao raznosač novina. Onda se 1942, kada je Brazil objavio rat Njemačkoj, prijavio u vojsku. Služio je na brodovima koji su patrolirali u Evropi i lovili podmornice.

Santosa svi zovu po nadimku Mornar, a on ponosno pokazuje orden. U Brazilu je veoma poznat. Bio je jedan od najboljih fudbalera četrdesetih godina - igrao je za Fluminense, Botafogo i Vasko da Gamu.

"Tada nije bilo profesionalaca. Svi smo bili amateri, raznosači novina i čistači cipela", kaže Santos.

Sada živi sa svojom ženom Giljerminom na jugozapadu Brazila. Živi miran život.

"Volim da sviram trubu i sjedim na verandi. Uživam u hladnom pivu i družim se s prijateljima", dodaje Santos.

Sjećanja na farmu, međutim, ne blijede.

"Svako ko kaže da mu je cijeli život od rođenja bio sjajan - laže. Svakom se nešto ružno desilo u životu", ističe nekadašnje siroče, ponosni vojnik, vrsni fudbaler, a sada dobri i prijateljski nastrojeni starac.

Najčitanije