Vudi Alen je jednom u šali rekao: „Ne plašim se ja smrti, samo ne želim da budem prisutan kada se desi."
Fondacija Lajen iz Singapura je sprovela istraživanje i utvrdilo se da starije osobe imaju najveći strah od umiranja u bolovima. Takođe, istraživanje je istaklo Englesku kao najbolje mjesto za umiranje, dok Kanada i SAD dijele deveto mesto.
Bol je najveći strah, istina, pogotovo kod pacijenata koji umiru od raka. Heroin je u Britaniji tokom 90 godina bio dostupan kao lijek protiv bolova u posljednjoj fazi života, odnosno, u posljednjoj fazi bolesti, pred smrt kada su bolovi najjači. Pitanje je zašto se heroin nije mogao pronaći u Kanadi iz istog razloga. Najveći strah je bio zavisnost koja se javlja kod učestalog konzumiranja. Istina je da se nije razvijala zavisnost jer im nije davan zbog užitka već kao lijek protiv bolova. I zapravo, zašto bismo razmišljali o zavisnosti kada je čovjeku ostalo još nekoliko dana ili sati života? Koliko je to grubo?
Specijalisti za rak u Tomasovoj bolnici u Londonu kažu da pacijenti pred kraj života primaju 1.500mg svakog sata, dok je 5mg normalna doza za postoperativni oporavak. Ukoliko se rak ne vrati, pacijente „skidaju" sa heriona u roku od tri nedjelje.
U Sjevernoj Americi je rasprostranjeno mišljenje da je morfin skoro isto dobar kao i heroin, međutim, heroin je jači, brže se kreće kroz organizam i stvara blagi osjećaj euforije.
To što je Kanada na devetom mjestu kao država po broju želja da se tamo umre ima svoju pozadinu. Naime, 20. decembra 1984. godine, nakon brojnih apela da se uvede terapija heroinom za pacijente koji skoro čekaju da umru, vlada je dozvolila upotrebu heroina samo za umiruće pacijente. Dalje, taj heroin se čuvao na tajnim lokacijama u Kanadi i morao se prenositi uz policijsku pratnju do bolnice. Svaki slučaj za koji je predložen heroin je morao biti iznet na posebnim komisijama, što je rezultiralo smiješno malim količinama heroina koje su smjele da se koriste, pa sve do toga da je prestao i uvoz u Kanadu.
Danas postoje fondacije koje se bore i anonimnim putevima skupljaju novac za lijekove koji se mogu davati pacijentima koji u bolovima umiru svakodnevno.
Koja je politika i čija je kada od toga gdje živite zavisi u kakvim ćete okolnostima umrijeti? Širom svijeta postoje bolnice u kojima se lijekovi protiv bolova ni ne daju pacijentima koji čekaju smrt jer se to smatra gubitkom novca.
Vudi Alen mora biti prisutan kada nastupi njegova smrt, ali nekim ljudima će od toga kako ih tretiraju i koliko se o njima vodi računa zavisiti i način na koji će umrijeti.