Život

Najtužnija ljubavna priča: I Laza je volio Lenku(FOTO)

Najtužnija ljubavna priča: I Laza je volio Lenku(FOTO)
Najtužnija ljubavna priča: I Laza je volio Lenku(FOTO)
N.N.

Ljubavna priča Lenke Dunđerski i Laze Kostića je zauvjek neispričana priča. Opjevana u briljantnoj “Santa Maria della Salute” ova pjesma je ostala simbol ljubavi do današnjih dana.

Laza Kostić bio je 30 godina stariji od Lenke, bila je ludo zaljubljena u njega, ali on joj je na kraju ponudio udaju za izvjesnog Amerikanca, sada poznatog Nikolu Teslu. Nije shvatao da ona hoće samo njega, i da će sebi presuditi, ako ne bude tako.

Danas, 120 godina kasnije, na površinu je isplivala istina o svoj tragediji i okrutnosti ove ljubavi, o beskompromisnoj borbi lijepe kćerke bogatog Dunđerskog, ali i njenoj nesposobnosti da se izbori sa patnjom, kao i o strahovima i kukavičluku Laze Kostića, i na kraju “krvava” istina o Lenkinoj smrti.

Djelovi dnevnika Lenke Dunđerski koji obuhvata period od dana kada je upoznala Lazu Kostića pa sve do dana njene smrti godinama je bio skrivan od očiju javnosti. Dnevnik daje uvid u najtananija i najdublja Lenkina osjećanja, u svo njeno poštovanje, obožavanje i impresioniranost Lazom Kostićem.

"Da li je srce slobodno gospodinu Lazi? Znam da je raskinuo jednu vjeridbu. Kada sam mu ponudila spomenar da se upiše, rekao je da jedno veče neće biti dovoljno za smišljanje stihova dostojnih mene. Znam, moja plava kosa i oči, i struk, nisu ostavljali ravnodušnim ni mladiće u Beču. No, ja nisam tome pridavala pažnju, očekujući čas kada ću osetiti da mi to govori onaj pravi. Pa se lecnuh. Nije li pravi stigao", napisala je Lenka.

"Kamo ona bezgranična vjera u našu ljubav, u njega? Da li sam ja voljela iluziju? Ali to ne može biti. Ja volim pjesnika, i živog čovjeka, hoću ga takvog kakav je, ništa mi njegove mane što je ispisao ne znače, one su meni vrline. Te umoran, te star, te nije za mene…Toliko sam mu puta pisala, ponavljala, ne vrijedi. Ali boriću se i izboriti za njega. Njemu treba pomoći. Moramo da se sastanemo", nastavljala je.

"Susreli smo se juče. Vidno propao i iscrpljen nekom duševnom borbom, razbrušeniji i nemarniji nego inače. Vodili smo ozbiljne i mučne razgovore.

– Udajte se, udajte gospođice Lenka, oslobodite i mene i moju patnju i čežnju.

– Ali, g. Lazo, zašto se ne bih udala za vas?

– Ja sam star i nedostojan Vas. Ni po čemu Vas nisam dostojan", ponavljao je.

S proljeća 1894. godine:

"Voljela bih da mi se nešto dogodi. Došla sam ovde da svisnem. Bog da mi prosti, ovo neće na dobro izaći".

O ljetu 1895. godine:

"Ne znam šta je s njim. Javio se, ali kako! Nudi mi udaju za nekog gospodina iz Amerike, našeg porijekla, slavnog pronalazača, mislim da se zove Nikola, prezime mu je čudno. Kako ne razume da ja hoću samo njega! Neću ni lijepog, ni mladog, ni visokog…Ovo više ne mogu da izdržim!"

O Maloj Gospojini 1895. godine:

"Gotovo je sve. On se oženio! Da li je mogao da bude svirepiji? Za kuma je pozvao mog oca! Savršen zločin, bez traga. Ali zašto? Šta sam nažao učila? Zašto se oženio za bogatstvo i samo zbog toga? Čujem, nije ni lijepa, ni mlada, samo miraždžika. Zar na to spade moj veliki pjesnik i svi njegovi, i moji ideali? Otišla je moja sreća. Našto sada i život?"

6. novembar po starom kalendaru 1895. godine:

"Još ne znam, i ne smijem do kraja da kažem, ali…mislim da se sve odlučilo, i od tada kao da se sve izmirilo u meni i učinilo me čudno spokojnom. Kao da je odjednom sve došlo na svoje mjesto. Ako je to cijena mog spokoja, onda mu rado idem u susret. Sada samo čekam svoj rođendan. Sve je čisto kao kristal i jasno. Mirna i spokojna, nakon svega. Nakon tako dugo vremena. Umjesto da me dariva, ja ću njega, i sebe, darivati. Poklonom vječnim. Kojim ćemo se vezati u vječnosti."

Posljednji zapis 7.novembar 1895. godine:

"Sutra je moj dvadeset šesti rođendan. Što sam proživela za ovih pet godina? Samo patnju. Ljubav je patnja i više ne bih mogla da volim. A čemu onda život bez nje? Da, sutra mi je rođendan. Darivaću sebe i njega najskupocenijim darom: koji je vječan i koji se ne zaboravlja. Bar dok on bude živ. Znaće on. Razumeće sve..."

Laza je ovu tragediju i dramu kao breme vukao sa sobom do kraja života, pateći s jednakim žarom kao što je i volio, i gorko se kajući. Deceniju od njene smrti, on njen lik i dalje nosi u mislima, njegujući sjećanje na nju, a kao što je i zapisao u svom dnevniku Lenka ga je svakodnevno pohodila u snovima.

Video
Najčitanije