Život

Naučnici: Isplati se imati višak samopouzdanja

Naučnici: Isplati se imati višak samopouzdanja
Naučnici: Isplati se imati višak samopouzdanja
Srna

BERLIN - Izgleda da se danas isplati imati višak samopouzdanja, čak i kad naša lična procjena uopšte ne odgovara realnim činjenicama, ali precjenjivanje, ipak, otvara put ka šefovskim mjestima - dokazali su naučnici sistemom simulacije na primjeru situacija sa velikim ulogom.

 Za prosječnog zaposlenog jasno je da šef zna dobro da priča o određenoj temi o kojoj inače ništa ne zna. Ista je stvar i sa činjenicom da kolega na poslu sebe smatra veoma pametnim samo zato što mu nedostaje inteligencija da shvati svoju nesposobnost.

Psiholozi već dugo izučavaju fenomen samoprecjenjivanja. Kako je moguće da 94 odsto nastavnika na koledžima u SAD vjeruju da su vanserijski pedagozi?

Ili da se u jednom ispitivanju provedenom na milion američkih učenika čak njih 70 odsto smatra natprosječnim, samo dva odsto sebe ocjenjuju lošom ocjenom?! Da li se čovječanstvo sastoji samo od natprosječnih?

Dva naučnika iz Kalifornije u magazinu "Priroda" za fenomen samoprecjenjivanja predstavili su novo, na prirodnoj selekciji zasnovano objašnjenje.

Oni kažu da to ubjeđenje ne bi smjelo da se pokazuje, zato što skoro neminovno vodi u neku vrstu pada ili katastrofe bez obzira da li je riječ o berzi, poslu ili ratu.

Dva istraživača su na jednostavnom modelu teorije igara pokazali da se pod određenim uslovima isplati da svoje vještine smatramo većim nego što one realno jesu. To je, takođe, slučaj kad god je riječ o velikim potencijalnim dobicima u odnosu na štetu koju možemo da pretrpimo u borbi protiv druge strane.

Dvojica naučnika poslužili su se vrlo jednostavnim modelom: u opticaju je jedan predmet želje, novac ili nešto za jelo, koje mogu da prisvoje dvoje ljudi. Pojedinac može da najavi svoju želju za tim predmetom ili ne. Ako postoji samo jedna zainteresovana osoba, ona objekat dobija bez borbe. Ako niko ne izrazi želju, niko neće ni dobiti određeni objekat. Ako su obje strane zainteresovane, dolazi do borbe.

Svaka od dvije zainteresovane strane zna koje su njene snage ili manjkavosti.

Onaj ko prisvoji resurse ili ih preuzme bez borbe za to biva nagrađen, pojačava svoju snagu i vrijednost. U slučaju da dođe do borbe dvije strane, pobjeđuje jači objekat.

Naučnici su u simulaciji stalno konfrotirali pojedince različitih snaga ili sposobnosti. Neki su sebe realno procjenjivali, neki su se precjenjivali ili su, pak, posjedovali premalo samopoštovanja. Na ovaj način na računaru je praktično ponovo prikazana evolucija ljudskog društva - navodi "Dojče vele".

Naučnici kažu da je njihovo istraživanje pokazalo da samopoštovanje ima prevagu nad realnom samo-analizom. To se može objasniti činjenicom da pojedinci sa ogromnim samopouzdanjem žele resurse koje bi inače, da dođe do borbe sa konkurentima, izgubili.

Jači, ali oprezniji rivali, odustaju od traženja tih istih resursa, tako da slabiji, ali samouvjereniji pojedinci, pobjeđuju. Takođe, zbog smanjenog samopouzdanja ljudi ne ulaze u borbu iz koje bi sigurno izašli kao pobjednici.

Svojim ispitivanjem dvojica naučnika su raspravu o čovjekovom samopouzdanju poveli u sasvim novom zanimljivom pravcu. Sa jedne strane, precjenjivanje može biti i pored veoma skupih neuspjeha (finansijska kriza) isplativo - jer ljudi postaju ambiciozniji, hrabriji i otporniji.

Osim toga, samoprecjenjivanje može zaista dovesti do uspjeha.

Kao što to često biva u životu, ne odlučuje samo jedan faktor, raznovrsnost vodi ka jačini. Uzgred budi rečeno, možda naučnici koji su ispitivali ovaj fenomen misle da su pronašli rješenje za ovu psihološku slagalicu. A i to bi se moglo nazvati samoprecenjivanjem.

Najčitanije