Život

Nestale civilizacije

Nestale civilizacije
Nestale civilizacije
N.N.

Nestanak velikog broja civilizacija, koje kao da nikada nisu ni postojale, i danas je velika misterija za naučnike. Neke od njih su kroz milenijume istorije svijeta polagano propadale, uništavane prirodnim katastrofama, a ima ih čiji nestanak nikada nije u potpunosti odgonetnut.

Olmeci: Tropske nizine južnog i središnjeg dijela Meksika naseljavali su Olmeci. Ova drevna kultura Srednje Amerike nastala je u 15. vijeku p.n.e. Olmeci su stvorili prvo pismo u Americi, razvili su kalendar, gradili piramide i izmislili igru s loptom. Olmeci su bili pravi majstori s kamenom. Svaki glavni grad im se sastojao od ceremonijalnih dvorova, konusnih piramida i neobičnih kuća, kao i spomenika, od kojih je najpoznatija gigantska glava. Uglavnom su se bavili trgovinom i bili su najstarije i najnaprednije društvo tog doba. Nestali su oko 400. p.n.e. Istočni dio njihove zemlje ostao je pust, vjerovatno zbog erupcije vulkana. Druga teorija govori o invaziji, ali identitet napadača još nije poznat.

Kultura Klovis: Ova praistorijska kultura američkih Indijanaca postojala je prije otprilike 12.000 godina. Područje koje su nastanjivali obuhvatalo je južne i središnje ravnice Sjeverne Amerike, a prepoznaje ih se po kamenim vrhovima strelica i kopalja, koje su koristili za lov na mamute, bizone, jelene i zečeve. Oni su prvi ljudski stanovnici Novog svijeta i smatraju ih precima svih sjevernoameričkih i južnoameričkih urođeničkih društava. Naučnici vjeruju da su u Sjevernu Ameriku stigli za vrijeme ledenog doba preko Beringovog prolaza, nakon čega su nastavili migrirati na jug, u topliju klimu. Ima više teorija o njihovom nestanku. Prema prvoj, zbog nestanka većih životinja koje su lovili razgranali su se u manje kulture i zajednice. Druga govori o pretjeranom lovu i izumiranju mamuta, zbog čega su ostali bez hrane. Treća za nestanak krivi udarac kometa, koji je pao blizu Velikih jezera.

Nabatejci: Oni su bili savez nomadskih plemena koji je od šestog vijeka p.n.e. živio na području Jordana, Kanana i dijela današnje Saudijske Arabije. Poznati su po izgradnji svoje prijestonice - grada Petra. Čuveni grad je isklesan u samoj litici, a slavan je i po svojoj riznici, zvanoj Kazneh.

Nabatejci su kao karavanski trgovci velikim dijelom kontrolisali trgovačke puteve prema južnoj Arabiji i od četvrtog vijeka p.n.e. ostvarili značajnu ekonomsku i političku moć. Za razliku od drugih kultura tog vremena, nisu držali robove. U poljoprivredi su koristili odličan sistem navodnjavanja, koji je danas predmet proučavanja naučnika s Univerziteta u Jerusalimu. U četvrtom vijeku su nestali. Pretpostavlja se da su otišli zbog pada zarade od trgovine, nakon što su glavne trgovačke rute premještene sjevernije.

Tripoljska kultura: U Rumuniji ih zovu Kukuteni, u Ukrajini su Tripiljska, a u Rusiji Tripoljska kultura. Arheološki nalazi upućuju na neolitik, odnosno period od 5500. do 2750. p.n.e. Na vrhuncu svog razvoja gradili su najveća neolitska naselja u Evropi. U nekima od njih živjelo je i do 15.000 ljudi. Kultura im je bila matrijarhalna. Religija se sastojala od obožavanja Velike Boginje Majke. Glavna teorija o nestanku te zanimljive civilizacije je tzv. kurganska hipoteza, prema kojoj su ih osvojili ratoborni Kurganci. Ipak, neka istraživanja upućuju na dramatične klimatske promjene, koje su dovele do jedne od najgorih suša u istoriji Evrope. Kultura koja se toliko oslanjala na poljoprivredu teško bi preživjela takve promjene.

Civilizacija doline Inda: Ova civilizacija, koja je poznata i kao Harapan, postojala je od 3300. do 1300. godine p.n.e., a zauzimala je područje veličine zapadne Evrope, koje je danas dio Pakistana i Indije. Taj dio svijeta ima dugu istoriju naseljenosti, koja seže sve do 7000 godina p.n.e. Iako su bili jedna od najvećih drevnih civilizacija, o njima se zna malo jer im jezik nikada nije odgonetnut. Zna se da su izgradili više od stotinu gradova i sela, koji su imali naprdni sistem kanalizacije i toalete u kućama. U društvu nije bilo klasnih razlika i živjeli su u miru sa susjedima. Bili su vješti astronomi i odlični zemljoradnici, a bili su i prva civilizacija koja je proizvela pamučnu tkaninu. Dvije teorije o nestanku tako napredne kulture su najpopularnije. Prema prvoj, uništile su ih nagle promjene u okolini, niže temperature i suva klima. Druga teorija spominje invaziju Arijaca oko 1500. godine p.n.e.

Minojci: Ova civilizacija ime je dobila po legendarnom kralju Minosu, a postojala je na području današnje Krete, od 3000. do 1000. godine p.n.e. Minojci su bili prva poznata civilizacija u Evropi, bazirana na umjetnosti i trgovini. Jedini ostaci tog kraljevstva su razrušene palate i artefakti pronađeni u njima. Rani Minojci pisali su pismom koje se danas zove linear A, da bi ga kasnije zamijenilo linear B. Oba su bazirana na piktogramima.

Nisu nađeni tragovi vojnog djelovanja pa se pretpostavlja da su ovisili o snažnoj ekonomiji. Iako je kraljevstvo propalo, njihovu kulturu su naslijedili Mikejci, a zatim i Grci. Mnogi vjeruju da je Minojce uništila vulkanska erupcija, iako postoje dokazi da su preživjeli. Ako i nije uništila stanovnike, erupcija je vjerovatno uništila biljni i životinjski svijet, što je dovelo do gladi. Propast je ubrzala i invazija, a kao krivci su često navođeni Mikejci.

Mikejci: Proizišli su iz minojske civilizacije i ujedinili se oko 1600. godine p.n.e. na jugu Grčke. Područje koje su nastanjivali protezalo se preko dva ostrva i južnog dijela kopna današnje Grčke, a vladavinu su širili osvajanjem gradova, poput Pilosa, Atine, Tebe i Knososa. Bili su i glavna pomorska sila, a mornaricu su koristili za trgovinu i za ratove. Zbog nedostatka prirodnih resursa uvozili su sirovine, koje su preuređivali i prodavali. Širom Egejskog mora bili su poznati po svom oružju i draguljima. Niko ne zna zbog čega i kako su Mikejci nestali. Teorije govore o društvu razorenom pobunom seljaka, potresima, smanjenju novca od trgovine, ali i o invaziji Dorana, koji su ih napali i naselili se na tom prostoru.

Anasazi: Drevni Pueblo Indijanci ili Anasazi nastanjivali su područje koje je obuhvatalo dijelove današnjeg Novog Meksika, Arizone, Kolorada i Jute. Prvi se put spominju prije 3.200 godina. Anasazi su u početku bili lovci sakupljači, a kasnije su počeli uzgajati kukuruz, grah i bundeve.

Tokom perioda Pueblo II i III, Anasazi su od obližnjih litica isklesali cijele gradove. Oko 1300. godine napustili su svoje gradove u stijenama i nestali. Naučnici vjeruju da su loše metode obrade zemlje, porast populacije i velika suša uzrokovali glad, zbog čega su se preselili. Prema nekim istraživanjima, za nestanak su krivi društveni i politički sukobi, a možda i rat.

Aksumitsko carstvo: Na području današnje Etiopije prostiralo se Aksumitsko carstvo, koje datira iz prvog vijeka. Vjeruje se da je u njemu vladala slavna Kraljica od Sabe. Aksum je bio važan trgovački centar. Zbog povoljnog položaja carstvo se razvilo u bogato društvo, a smatra se i prvom afričkom kulturom koja je kovala svoj novac, što je u to vrijeme donosilo velik ugled. Najpoznatiji spomenici su stele, veliki rezbareni obelisci, koji su predstavljali nadgrobne spomenike kraljeva i plemstva. Rani Aksumiti poštovali su nekoliko bogova. Godine 324. kralj Ezana II prešao je na hrišćanstvo, nakon čega je Aksum postalo društvo revnih hrišćana. Ponekad se navodi i kao posljednje počivalište zavjetnog kovčega. Prema legendi, Aksumitsko carstvo uništila je jevrejska kraljica Gudit, koja je navodno spalila sve crkve i uništila svu literaturu i knjige. Prema drugoj teoriji, propast carstva uzrokovala je južnjačka poganska kraljica Bani al-Hamvijah, a prema trećoj uništila ih je promjena klime i trgovačkih ruta, kao i osiromašena i iscrpljena zemlja, zbog čega su masovno umirali od gladi.

Kmersko carstvo: Proizašlo je iz kraljevstva Čenla, a danas je na tom mjestu Kambodža. Uspon počinje u devetom vijeku, nakon čega su Kmeri postali najmoćnije carstvo jugoistočne Azije. Poznati su po tome što su izgradili Angkor, prijestonicu Kmerskog carstva. Bili su moćno i bogato društvo, otvoreno prema hinduizmu, kao i mahajana i teravada budizmu, što su bile i službene religije carstva. Propast carstva najvjerovatnije je rezultat više faktora - carstvom je vladao devarajo, bog-kralj, koji je s uvođenjem teravada budizma, koji je podučavao prosvjetljenje, postao suvišan. Ljudi više nisu htjeli raditi za kralja, što se odrazilo na proizvodnju hrane. Tokom vladavine Džajavarmana VII izgrađena je cijela mreža puteva, koju su navodno iskoristili njihovi neprijatelji kako bi osvojili glavni grad.

Najčitanije