Roditelji koji stalno brišu ostatke hrane iza svoje djece, koja su je razbacala po namještaju, po sebi, po zidovima, pa čak i kućnim ljubimcima, zapravo bi trebalo da budu srećni.
Možda vam ovo zvuči apsurdno, ali naučnici imaju drugačije mišljenje. Istraživanje je pokazalo da, uslovno rečeno, neuredna djeca razbacujući hranu oko sebe zapravo uče. Istraživači sa Univerziteta u Ajovi su se pozabavili istraživanjem o tome kako šesnaestomesečne bebe uče reči i došli su do zaključka da radoznala deca koja razbacuju stvari oko sebe, pa i hranu, zapravo brže uče da izgovaraju nazive tih stvari.
Djeca obično lakše nauče riječi za predmete, bića ili pojave koje su stalno u nepromjenjivom stanju poput tata, mama, jabuka i slično. Međutim, one stvari koje mijenjaju svoj oblik im idu malo teže, poput mlijeka recimo, koje je nekad u flaši, nekad u čaši, ili je jednostavno proliveno. To se naročito odnosi na stvari koje su slične, recimo mlijeko i jogurt. Za bebe je to isto.
Istraživači su testirali djecu. Dali su im predmete koje mogu pojesti, nazvavši ih "dax" ili "kiv". Ona djeca koja su to jednostavno pojela zapamtila su nazive isključivo na osnovu izgleda i nisu ih prepoznavala u nekom drugom obliku. Djeca koja su iste te predmete razbacivala naokolo kasnije su ih znala prepoznati i u nekom drugom obliku, jer su zapamtila njihovu teksturu i sama su otkrila kako izgledaju u nekom drugom stanju.
Ovo ne znači da su djeca koja prave nered oko sebe predodređena da budu genijalci, ali svakako su spremnija da usvajaju nova znanja i brže spoznaju stvari.