Imati tetku posebno je i neprocjenjivo bogatstvo za svako dijete. Svaka ženska osoba raduje se saznanju da će da postane tetka, a kada se to i desi, taj osjećaj pamti se za cio život.
Za tetke nas, priča Radmila Grujičić, psiholog u psihocentru „Psihomedika“ u Jagodini, vezuju najljepša iskustva i najtoplije emocije. Štaviše, kaže, doživljavamo ih kao druge majke.
– Majka zamjenu nema, ali jedina osoba koja može da konkuriše za to mjesto jeste tetka. Ona je i najadekvatnija i naprirodnija zamjena u slučaju da majka iz bilo kog razloga dugo nije u mogućnosti da bude pored djeteta.
NAJBOLjI SAGOVORNIK U PUBERTETU
Nerijetko su djeca bliskija i opuštenija sa tetkama nego sa roditeljima. Zašto?
– Zato što roditelji, takva im je uloga u životu djeteta, moraju da budu i strogi i ne bi trebalo da imaju prijateljski odnos s djecom. Oni su ti koji moraju da vaspitavaju djecu, a to podrazumijeva i kažnjavanje. Kod tetaka toga nema. Vaspitavanje nije njihov posao, te je kod njih, što se kaže, široka demokratija. Kao i kod baka i deka, gdje je sve dozvoljeno, s tim što su tetke, za razliku od baka i deka, istih godina kao roditelji djece i samim tim i bliskije najmlađima – kaže Grujičićeva.
Tetkama se, nastavlja, može povjeriti i ono što roditelju ne smije, jer nema straha od grdnje niti kazne. One su posebno blago za djevojčice u pubertetu koje lutaju za pravim odgovorima na mnoga pitanja i moraju štošta od života da probaju prvi put.Tada je tetka nezamenljiv sagovornik, jer od drugarice zna više, a neće, kao majka, da kažnjava za svaku grešku.
NISU TUĐA, VEĆ MOJA DJECA
I kada imaju problema u porodici, s roditeljima ili u slučaju većeg problema ili krize u kući, djeca se najradije žale i povjeravaju tetkama. Njih najbolje znaju, u njih imaju povjerenja jer su tetke na neki način ipak članovi porodice i u njihovu dobronamjernost se najmanje sumnja. One se, baš kao i roditelji, istinski raduju malim i velikim uspjesima „svoje“ djece i uvijek navijaju za njih. Oduševljavaju se kada saznaju da je tetkino zlato naučilo da vozi bicikl, dobilo peticu iz matematike, napisalo najbolji sastav iz srpskog jezika...
Ali razumiju, nudeći pride rame za plakanje, i kada se ne nađe pravo rješenje za nejednačinu i kada zaljubljena glavica promaši temu na pismenom zadatku.
Tetke nećake na neki način smatraju svojom djecom, što, kako kaže naša sagovornica, ima i svoje psihološko utemeljenje u činjenici da ih veoma mnogo vole, a osoba koja se voli doživljava se kao svoja.
– Ljubav prema djeci od braće i sestara ne smanjuje se kada tetka dobije svoju djecu. Jednostavno, svako ima svoje mjesto u srcu, jer ne kaže se uzalud da se ljubav dijeljenjem uvećava. Za ovaj slučaj to baš važi – kaže Grujičićeva.
Ona dodaje da se i žene koje nemaju svoju djecu kroz djecu braće ili sestara na neki način ostvaruju kao majke i manje pate što nemaju djecu od onih žena koje nemaju ni sestriće ni bratance.