Misteriozno izraelsko praistorijsko nalazište Rudžm al Hiri, za koje pojedini stručnjaci tvrde da je odgovor Svete zemlje na Stounhendž, nerješiva je zagonetka arheolozima.
Ovo neobično nalazište, koje je prvi put primjećeno 1968, godinu dana nakon što je Izrael zauzeo visoravan Golan od Sirije, ne prestaje izazivati kontorverze, jer naučnici ne mogu da se slože o tome šta je ono zapravo predstavljalo.
I dok jedni vjeruju da njegova struktura, koja je sačinjena od koncentričnih kamenih krugova, predstavlja astrološki hram ili opservatoriju, drugi tvrde da je riječ o grobnom kompleksu.
Nova teorija, koju je predložio arheolog Rami Arav sa Univerziteta u Nebraski, ovu strukturu povezuje sa drevnom metodom uklanjanja mrtvih.
Ime nalazišta na arapskom znači "kamena hrpa divljih mačaka", dok je na hebrejskom poznato kao Gagal Refaim ili "točak duhova".
Iako je jedna od rijetkih misterija koju današnji stručnjaci ni pored silnih tehnoloških ostvarenja ne mogu sasvim da objasne, ne privlači baš mnogo turista.
Slaboj popularnosti doprinosi to što se nalazi na sat vremena hoda od najbližeg puta, u blizini starih minskih polja, napuštenog vojnog bunkera i nekoliko grla stoke.
Neupečatljiv izgled Rudžm al Hirija zaboravlja se kada se na nalazište gleda iz vazduha. Nalazište se sastoji od četiri kruga sačinjena od oko 42.000 tona bazaltnog kamena i ostataka masivnih zidova za koje stručnjaci vjeruju da su bili visoki preko devet metara.
Ovu ogromnu konstrukciju prije 6.000 godina iznjedrilo je društvo o kome se malo zna.
Mnoge činjenice upućuju na to da je Rudžm al Hiri služio stanovnicima okolnih sela, koja su bila dio iste agrarne civilizacije. Ta civilizacija postojala je u Svetoj zemlji u periodu od 4.500 do 3.500 godine prije nove ere, tri milenijuma prije dolaska Izraelaca, kao što je opisano u Bibliji.
Nije poznato zašto je ova konstrukcija sazidana s obzirom na to da nema stratešku lokaciju.
Većina naučnika slaže se da je Rudžm al Hiri neka vrsta ritualnog centra, a neki vjeruju da je povezan sa astronomskim kalkulacijama.
Arheolog Džonatan Mizrahi, jedan od prvih koji je istraživao ovo "čudo", otkrio je da je neko ko je stajao u samom centru krugova na jutro zimske ravnodnevice 3.000 godina prije nove ere "prvo ugledao sunce na sjeveroistočnoj kapiji spoljnog zida".
Poput engleskog Stounhendža, za koji se vjeruje da je podignut u to vrijeme, Rudžm al Hiri podstiče i na neka nenaučna objašnjenja.
Jedno od takvih mišljenja je da je Rudžm al Hiri grobnica biblijskog džina Oga, kralja Bašana.
Grobnica zaista postoji u centru nalazišta, ali stručnjaci smatraju da je dozidana milenijum ili dva poslije podizanja kamenih krugova.
Samoproglašeni stručnjak za natprirodna energetska polja posjetio je nalazište 2007. godine i utvrdio da ima visoke nivoe energije i vibracija, što je, navodno, i bio razlog da se ovdje podignu kružne konstrukcije.
Jedan vidovnjak kazao je da je Rudžm al Hiri mjesto gdje su liječeni ljudi te da je podignut zahvaljujući znanju koje je došlo iz "drevnog Vavilona". On je smatrao da je ovo lječilište vodila sveštenica po imenu Nogia Nogia.
Teorija koju je predložio Arav, vođa iskopavanja na obližnjem nalazištu, zasniva se na širem pogledu na civilizaciju halkolita (Bakarnog doba) i sličnosti sa drugim, udaljenim kulturama.
Halkolitski narod Svete zemlje sahranjivao je svoje mrtve u malim kutijama - osuarima. Prije upotrebe kutija, meso je skidano sa kostiju, tako što je tijelo jedno vreme bilo sahranjeno u privremenoj grobnici. Arheolozi, međutim, nisu pronašli dokaze postojanja takvih grobova iz bronzanog doba.
Arav je ideju za svoju teoriju našao među predmetima iz halkolita otkrivenim na jugu u blizini Mrtvog mora.
On je, takođe, primijetio sličnost sa okruglim visokim strukturama poznatim kao tornjevi tišine u Iranu i Indiji koje su djelo Zoroastrijanaca.
Ove zgrade korištene su za takozvano nebesko sahranjivanje - uklanjanje mesa sa kostiju uz pomoć lešinara i drugih ptica. Nemani bi u roku od nekoliko časova očistile cio skelet.
Stounhendž
Stounhendž je građevina iz neolitika i bronzanog doba, smještena u okolini Amensberija u engleskom okrugu Viltšir, 13 kilometara sjeverozapadno od Solsberija. Dio je UNESCO-ovog popisa zaštićene baštine od 1986. godine.
Spada među megalitne spomenike jer je građen od ogromnih kamenih blokova. Nije poznato kojoj je svrsi služio, niti koji je bio motiv njegove izgradnje, ali većina poznavalaca smatra da je imao ulogu u paganskim ritualima. Od izvornih 30, danas stoji još 17 stubova i šest "nadvrataka".