Neki ljudi misle da posao oca kreće kada sin počne da šuta loptu ili kćerki zatrebai lični vozač. Ipak, istraživanja pokazuju da je očeva figura nezamjenljiva u djetetovom odrastanju.
Tate su veoma nesigurne, posebno kada je riječ o prvom djetetu. Cijela situacija im je nepoznata, a pri tom odrastaju u ubjeđenju da je majka ta koja se brine o djetetu i da je jedina koja ga može smiriti.
Kada uzme bebu, a ona počne da plače, otac je odmah daje majki, a to je pogrešno. Mama možda brže umiri bebu, ali sve što je naučila, naučila je kroz vježbu.
Najbolji način da se očevi osjećaju prijatnije pored svoje bebe je da učestvuju u njenom odrastanju. Istraživanja pokazuju da je "nedostatak prilika" najveća prepreka što se očevi ne osjećaju lagodno pored svojih beba. Drugim riječima, što više vremena otac provodi sa njom, osjećaće se ljepše i prijatnije.
Tako što su blizu svog djeteta, očevi brže pronalaze načine da razumiju njen jezik. Iako sada ne postoji verbalni jezik, ubrzo će moći da protumače i osjete šta koji plač znači. Kada dođe do toga biće sposobniji da se bolje brinu o njemu, a za uzvrat će biti bliži.
Novopečene tate se često pitaju šta mogu da rade sa svojim bebama. Na kraju krajeva, one ne znaju da pričaju, ne hvataju lopte i ne rade ništa drugo osim što balave po cijeli dan.
Ali, čak iako je beba stara samo nekoliko dana, postoji mnogo (jednostavnih) stvari koje mogu zajedno raditi. Nositi je okolo, pričati joj, slušati emuziku ili joj čitati naglas.
Zaista nije bitno šta joj tata čita (neku knjigu od Dostojevskog ili tekst koji se nalazi na pasti za zube) jer je poenta da se ona navikne na očev glas i osjeća prijatnije u njegovom naručju.
Ako supruga ponudi pomoć, očevi ne bi trebalo da je prihvate i da se predaju. Umjesto toga samo treba da uzviknu da je sve pod kontrolom.
Nema ništa loše u tome da otac pita za savjet majku jer oboje imaju ideje o tome kako nešto treba uraditi, ali se ne treba ustručavati zatražiti od supruge da pokaže kako se mijenjaju pelene i kupa beba. Takođe, očevi ne bi trebalo da se plaše da sami naprave nekoliko odluka (i grešaka).
Uspješni otac
- provodi vrijeme sa svojom djecom
- pokazuje da u svoju djecu ima povjerenja i da ih prihvata
- uviđa svoje pogreške i priznaje kad pogriješi
- pokazuje osjećaje i ljubav prema djeci
- priča s djecom o njihovim problemima
- kad kažnjava djecu objašnjava im zašto su kažnjena
Najčešće pogreške oca
- rijetko biva kod kuće i malo vremena provodi s djecom
- ne pokazuje djeci što osjeća i misli, a ako i pokazuje to su najčešće negativni osjećaji
- dolazi kući pijan i agresivan je prema djeci
- djecu "ne primjećuje"
- s djecom nikad ozbiljno ne razgovara
- "bježi" od dječjih problema
- ne priznaje da je pogriješio
- u svojim postupcima je nepredvidiv