Ognjena Marija, koju pravoslavni Srbi proslavljaju 30. jula po novom, odnosno 17. jula po starom kalendaru, jedan je od najpoštovanijih praznika u narodnoj i crkvenoj tradiciji.
Iako nije crveno slovo u zvaničnom crkvenom kalendaru, u narodu ima izuzetno snažno značenje i simboliku – kao dan vatre, munja, ljetnje oluje, ali i žene kojoj se niko ne usuđuje zamjeriti.
Ko je bila Ognjena Marija?
U narodnoj tradiciji, Ognjena Marija poistovjećena je sa Svetom velikomučenicom Marinom, koja je živjela u III vijeku u Antiohiji. Prema predanju, zbog svoje nepokolebljive vjere u Hrista bila je surovo mučena i pogubljena, ali je narod pamti kao zaštitnicu od požara, gromova i nepogoda. Upravo zbog te povezanosti s vatrom i nebeskom silom, u narodu je dobila ime „Ognjena“.
Praznik koji „siječe vatru“
Kod pravoslavnih Srba, vjeruje se da je Ognjena Marija „gospodarica vatre“, pa se toga dana ne loži vatra, ne kuva, ne peče, ne radi se ništa s vatrom jer bi to moglo izazvati nesreću – pa čak i da „vatra proguta kuću“. Na selu se čak vjerovalo da, ako neko zapali vatru toga dana, može izazvati požar u cijelom selu.
Postoji i vjerovanje da se na ovaj dan ne dira metal, ne radi se sa alatom i ne rade se teški poslovi, naročito u polju, jer može doći do nezgode – bilo udar groma, bilo fizička povreda. Ljudi kažu: „Ko na Ognjenu Mariju radi, može ga stići Božija kazna.“
Ženska slava i dan opomene
Ognjena Marija se u mnogim krajevima slavi kao zaštitnica doma i porodice, naročito žena i djece. Smatra se da štiti kuću od groma, požara, ali i od bolesti. Zbog toga su je mnoge porodice uzimale za krsnu slavu, a posebno u Hercegovini, Crnoj Gori, istočnoj Bosni i dijelovima Srbije.
Na ovaj dan, žene nisu prale veš, nisu mijesile hljeb, niti su radile bilo šta što se smatra „ženskim poslom“, jer je Ognjena Marija i dan ženske časti i svetosti.
Postoji i običaj da se tog dana ide u crkvu, pali svijeća za zdravlje ukućana, ali i za zaštitu od nepogoda koje su ljeti česte – oluja, grada i suše.
Narodna vjerovanja i izreke
„Ako na Ognjenu Mariju grmi – čeka nas sušna jesen.“
„Na Ognjenu se ni sunce ne smije – da ne bi zapalilo nebo.“
„Ko je ne poštuje, može izgorjeti i bez vatre.“
Mnogi stariji ljudi i danas kažu da su u mladosti gledali kako grom udari baš onome ko je radio na ovaj dan, te se praznik i dalje drži sa strahopoštovanjem, naročito među starinom.
Ognjena Marija i drugi praznici
Ognjena Marija spada u red takozvanih „ognjenih dana“, zajedno s Ilindanom (2. avgust) i Blagom Marijom (4. avgust). Smatra se da u to vrijeme Bog „sudi ognjem i gromovima“, pa su svi ovi dani prožeti snažnim arhetipskim strahopoštovanjem.
Ognjena Marija je praznik gdje se staro i novo susreću: gdje se svetiteljka iz hrišćanske tradicije prepliće sa mitološkom silom koja upravlja vatrom i prirodnim silama. Kod pravoslavnih Srba i danas se s velikim poštovanjem dočekuje, jer, kako narod kaže – „na Ognjenu se ni kuća ne pomjera, ni kamen ne dira.“