BEČ - Oko 880.000 ljudi živi ili radi pod robovskim okolnostima, procjena je međunarodnih institucija.
Tako, na primjer, sa dječacima koji prose može da se ostvari prihod u visini od 30.000 evra, i to za dva do tri mjeseca, a to, kako tvrdi bečki dnevnik "Standard", saznali su ljudi iz Europola kroz prisluškivanje razgovora između dva trgovca ljudima.
Posao trgovaca ljudima veoma je unosan, a to pokazuje nedavno u Austriji razbijen lanac makroa, koji je sa 16 prisilnih prostitutki zaradio 98 miliona evra, rekao je Stiv Harvej iz Europola nedavno u Briselu.
Zajedno sa drugim ekspertima on je radio na strategiji EU za borbu protiv trgovine ljudima koja treba da stupi na snagu aprila iduće godine.
Inače, 76 odsto osoba koje žive ili rade pod robovskim uslovima su prisilne prostitutke, većinom žene i djeca.
Ostatak se dijeli na oblasti prisilnog rada, trgovina organima i ilegalno usvajanje.
Trgovina, kako navodi list, se sve više odvija između zemalja članica EU.
Najveći problem nadležnim vlastima predstavlja nepostojanje dovoljno informacija, pa u borbi protiv modernog ropstva organi često tapkaju u mjestu.
Novim pravilima to treba da se promijeni, pošto su 27 zemlje EU pristale da ubuduće Briselu podnose izvještaje i imenuju nacionalne koordinatore.
Do aprila zemlje članice imaju vremena, a potom treba da bolje sarađuju na međunarodnim vlastima.
Unutar EU se, kako dodaje "Standard", sukobljavaju dvije struje.
Na jednoj je komesarka Sesilija Malmstrem, koja je pristalica švedskog modela koji predviđa potpunu zabranu prostitucije, a na drugoj pristalice holandskog pristupa koji predviđa što liberalnija pravila za prostitutke, kako bi postojala kontrola.
Pored prisilne prostitucije, prisilni rad u Evropi još je relativno slabo istražen i poznat.
Čak i u Beču postoje slučajevi, na primjer, u diplomatskim domaćinstvima, gdje pomoćnice bez novčane naknade rade u kući.
Imunitet diplomata sprečava ili otežava djelovanje policije.
"Standard" ukazuje da je kažnjavanje trgovaca ljudi, takođe, problem, dodajući da je 2010. u čitavoj EU samo 1.100 trgovaca ljudima pravosudno osuđeno, što je za 400 manje nego 2008.
Problematična je i činjenica da svaka zemlja EU ima sopstvene krivične odredbe u ovoj oblasti, te kazne koje se izriču iznose od dva mjeseca do maksimalno 24 godina.
Prema strategiji, to bi trebalo da bude izjednačeno na maksimalno 15 godina zatvora.
Značajan dio strategije je i ophođenje prema žrtvama, kojima se ubuduće treba omogućiti pravo na ostanak u zemlji, ako doprinesu presudi trgovcu ljudima.