Da li ste ikada poželjeli da možete da se sjetite detalja nakog događaja ili određenog dana iz prošlosti, ali da to, ni poslije velikog napora, niste uspjeli. Ovom momku to nije nikakav problem.
Ime mu je Džoi Degrandis i čovjek je za čije pamćenje može da se kaže da je skoro pa apsolutno perfektno. Njemu cijeloga života sjećanja konstantno naviru.
Degrandis je prvi put saznao za svoju jedinstvenu osobinu kada su njegovi roditelji postali svjesni njegove savršene memorije. Ipak, nikada svoju mentalnu sposobnost nije smatrao pretjerano načajnom, već je o tome više mislio kao o nečimu čime može da impresionira dugare i djevojčice na žurkama, piše Indipendent.
Sve se, međutim, promijenilo kada je, u svojoj 26. godini gledao emisiju "60 Minuta" sa Visoko superiornom autobiografskom memorijom (Highly Superior Autobiographical Memory - HSAM).
Degrandis je primijetio da postoji mnogo sličnosti između njega i ljudi o kojima se govorilo u emisiji, zbog čega je odlučio da sve detaljnije istraži, povezavši se sa doktorom koji se bavio proučavanjem ovog sindroma, Džejmsom Mekgoom, nurobiologom sa Univerziteta Kalifornije.
Mekgo je bio prvi koji je, još prije 20 godina, dijagnostifikovao slučaj Visoko superiorne autobiografske memorije. Poslije pojavljivnaja u pomenutoj emisiji, stiglo mu je više od 600 imejlova od ljudi koji su smatrali da imaju HSAM. Jedan od njih je bio Degrandisov.
Superiorno pamćenje ima svoje dobre, ali i loše osobine. Sa jedne strane je neobična sposobnost zapamćivanja detalja, a sa druge je problem koji stvaraju loše stvari u životu kojih je se, zbog takvog pamćenja, veoma teško osloboditi.
"Srećan sam zbog toga što sam do sada imao dobar život, pa imam mnog lijepih sjećanja. Ali, kad se nešto bolno dogodi, kao raskid ili smrt drage osobe, i takva sjećanja ostaju mnogo duže nego kod drugih", kaže Degrandis.
"Njihovo pamćenje je mnogo detaljnije nego naše i traje mnogo duže vremena, ali to ipak nije kao snimanje kamerom. Pamćenje je poces koji može biti ometen nečim drugim, pa ono što smo u stanju da 'izvučemo' iz svog mozga nije baš uvijek precizno", objašnjava Mekgo.
Iako se za HSAM zna već dvije decenije, put do potpunog razumijevanja tog stanja je još uvijek dug. Njegovo bolje razumijevanje moglo bi da dovede do velikih pomaka u borbi protiv oboljenja povezanih sa pamćenjem, kakva je Alchajmerova.
"To umije da bude veoma frustrirajuće, ali je i veoma divno kada ste u stanju da lako sjetite svega lijepog i srećnog u životu. Ja stvarno ne pokušavam to da uzmem zdravo za gotovo", zaključuje Džoi Degrandis.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.