Život

Ovako su svjetske vlade htjele da kontroliše rađanje stanovnika

Ovako su svjetske vlade htjele da kontroliše rađanje stanovnika
Ovako su svjetske vlade htjele da kontroliše rađanje stanovnika
N.N.

Od kulture pračovjeka, u kojoj je rađanje djece bio sveti čin, do danas ljudi posjeduju urođeno poštovanje prema trudnoći.

U gotovo svim kulturama stvaranje novog života se doživljava kao nešto magično i plemenito, ili bi to barem tako trebalo da bude. Ipak, to nije spriječilo razne političare i vlade tokom istorije da svojim bizarnim metodama pokušaju kontrolisati natalitet, iznosi 24sata.hr.

1. Kineska politika jednog djeteta

Jedna od najpoznatijih i ozloglašenih politika kontrole rađanja kroz istoriju je svakako ona kineska započeta 1979. Ironično, ona je uslijedila nakon razdoblja u kojem se propagirao natalitet. U gradovima porodice smiju imati samo jedno dijete, dok na selu mogu imati dvoje ako je prvo dijete djevojčica. Zakon se ne odnosi na Tibet, Hong Kong i Macao, kao niti na neke etničke grupe, jer se Kinezi boje optužbi za genocid. Oni koji krše zakon dobivaju kazne deset puta veće od prosječnog godišnjeg primanja cijelog domaćinstva, a mogu izgubiti i posao, zdravstveno osiguranje i mogućnost obrazovanja. Plan je kineskih vlasti da kontrola rađanja traje još 50 godina, a ovaj zakon je rezultat i pritiska zemalja zapadnog svijeta koji je tvrdio da kinesko povećanje stanovništva predstavlja globalnu ekonomsku i mirovnu prijetnju, a UNICEF i UNFPA finansiraju Kinu s pet milionadolara godišnje u podupiranju politike jednog djeteta.

Kako je sve više starijeg stanovništva, to ugrožava ekonomiju same zemlje, a roditelji preferiraju rađanje dječaka kao izvora radne snage i nosilaca porodice. To dovodi do brojnih čedomorstava, ilegalnim pobačajima, ali i prodaje djece na crnom tržištu, skrivanja i drugo.

2. Prisilni baby boom u Rumunskoj

Rumunskog diktatora Čaušeskua možemo optužiti za brojne stvari, ali ne i za to da nije "volio" djecu. Pod njegovim vođstvom šezdesetih godina prošlog vijeka Rumunska je transformisana u zemlju s minimalnim natalitetom u pravi stroj koji "proizvodi djecu". To nije postignuto sa suglasnošću stanovništva, već je njihov predsjednik trudnoću gotovo uveo kao obavezu. Pod drakonskim mjerama, svi muškarci i žene stariji od 25 godina su trebalo da plate 20 odsto svoje godišnje plate ako ne dobiju dijete, razvodi su na sudovima bili posve otežani do te mjere da je postalo nemoguće dobiti razvod, pobačaj je postao ilegalan, a policija slana u bolnice kako to ne bi bilo kršeno. Sva sredstva kontracepcije su bila zabranjena zakonom, a tajna policija je privodila ljude bez djece na saslušanja o njihovom seksualnom životu. Trudnoća je propagirana kao dužnost, ali sve je to za posljedicu imalo i povećanje ilegalne stope pobačaja, a procjenjuje se kako je za vrijeme tog režima oko 10.000 žena umrlo zbog nestručno izvedenih pobačaja.

3. Herojska djeca Sparte

Prema naučnoj teoriji u staroj Grčkoj, tamošnji su stanovnici vjerovali kako sve što majka gleda tokom trudnoće ima velik uticaj na to kakvo će dijete biti. Tako su ponosni i ratnički nastrojeni Spartanci zabranjivali da njihove žene tokom trudnoće gledaju "prizemne" stvari, a gradski su očevi donijeli zakon da trudnice treba da cijele dane provode gledajući kipove svojih muževnih, herojskih predaka. Kao rezultat toga, djeca Sparte su trebalo da se rađaju čarobno jaka i puna hrabrosti.

4. Strogi sistem Katara

Katar je država u kojoj vrijednosno-moralni sistem prosječnom čovjeku sa Zapada tjera strah u kosti - homoseksualnost se kažnjavana zatvorom, pijenje alkohola može rezultirati javnim bičevanjem itd. Prema jednom od tamošnjih zakona, svako ko dobije izvanbračno dijete dobće kaznu zatvora u trajanju godinu dana, a to se odnosi i na strance i na lokalno stanovništvo. Prema tome, svaka strankinja koja u zemlju dođe trudna trebalo bi da pripazi da iz zemlje izađe prije rađanja. Procjenjuje se kako svake godine u zatvoru završi oko 100 žena zbog rađanja djece bez muža, a zbog pokušaja prikrivanja situacije rađanjem kod kuće - zabranjeno je rađanje izvan bolnice. Za neke žene odlazak iz zemlje nije opcija, jer prema njihovim imigracijskim zakonima da biste radili u toj zemlji trebate sponzora. Nakon što uđete u zemlju, potrebno je dozvola sponzora kako bi se iz nje izašlo. Bilo je slučajeva u kojima neki od sponzora nisu htjeli dati dozvolu za odlazak ako bi saznali da je žena trudna. Budući da je pobačaj takođe zabranjen, ženama ne ostaje druga opcija nego ići u zatvor.

5. Podsticanje Japanaca sponzorisanim spojevima

U Japanu je 2014. natalitet pao na najniže grane ikad te se, prema procjena, predviđala velika kriza zemlje zbog smanjenja broja radne stane, a povećanja starije populacije. U proljeće 2014. je Vlada pokrenula kampanju, vrijednu 30 miliona dolara, koja bi ljude spajala i podsticala ih na osnivanje porodice. Taj novac je davan za organiziranje masovnih okupljanja samaca uz večeru i muziku, u nadi da će brojni od njih postati ljubavni parovi. Takođe, lokalne su agencije za spajanje ljudi registrovale samce u svoje baze podataka te im bez znanja ljudi slali podatke o potencijalnim partnerima za njih.

6. Nema stanova za samce u Singapuru

Singapur je još jedna zemlja s niskim natalitetom, a Vlada preduzima sve moguće mjere kako bi podstakla rađanje. Procjenjuje se kako su potrošili oko 1,5 milijardi dolara na podsticanje rađanja kroz reklame, edukativne crtane filmove, priručnike za ponašanje na spojevima i slično. Neki od načina i nisu toliko suptilni pa je Vlada pritisnula građevinske firme koje projektuju zgrade da ne rade više male stanove za samce, već isključivo veće za cijele porodice.

7. Nacistička "proseks" politika

Nacistički program za podsticaj rađanja bio je bizaran čak i za njihove standarde. Od kasnih tridesetih pa nadalje, režim je uveo tzv. kult majčinstva. Na primjer, riječ porodica se smjela koristiti samo za one porodice s četvoro i više djece. Istovremeno, posebno plodne žene su nagrađivane vojnim počastima i beneficijama za rađanje, istovjetnim onima koje su dobijali vojnici nakon povratka s fronta. Muškarce su podsticali da rade što više poslova po kući i brinu o djeci, kako ženama ideja nove trudnoće i još više brige ne bi bila odbojna. Žene koje su imale "čistu arijevsku krv" su za velike novčane iznose pozivane u tzv. bolnice gdje bi ih oplodili muškarci istog porijekla, a potom su rađale u tajnosti.

Najčitanije