LJUBINJE - Peko Sikimić iz Ljubinja je, pored Dušana Kljakića iz Berkovića, jedini preostali opančar u istočnoj Hercegovini, ali je opanak za njega gotovo i jedina obuća koju nosi.
On je, kažu njegovi sugrađani, i hercegovački rekorder po broju pređenih kilometara u opancima, jer, kako nam i sam reče, u njima hoda otkako se rodio, a nedavno je napunio 83 godine.
"Iako sam prešao osam decenija i sada bez problema pređem dvadetak kilometara, koliko ima od moje kuće u Ljubinju do one u zaseoku Krnjin Kamen u selu Žrvanj, gdje sam rođen i gdje i sada provodim veći dio godine", kaže Sikimić.
Kada iz Ljubinja ide do svoga sela samo jednom, u selu Ograda, na pola puta, predahne, jer put vodi uglavnom uzbrdicom, ali kada se vraća sve je nizbrdica, pa, kako kaže, ne zastaje. Cipele, dodaje, nosi samo po kiši i jedini je Ljubinjac koji i po gradu nosi opanke, jer je u ovoj obući "sviko hodati".
Na Krnjinom Kamenu drži i stoku, šezdesetoro sitnih grla, četiri krave i dva konja, koje, kako priča, mora i na pašu voditi, a to vrijeme dok je napolju kod stoke koristi za pravljenje opanaka.
U Hercegovini se opanci ne prave, nego se "opute", a Sikimić je sve svoje opanke odvajkada "oputio" sam.
"Ne samo da oputim sebi, nego i ženi, nevjesti, unuci, svakome ko hoće da ih nosi, jer mi kod ovaca ili kod krava nema ništa gore nego sjedit besposlen, pa onda volim da radim nešto korisno", kaže Sikimić.
Osim "opućenja", Peko za opanke veže još nekoliko riječi, a jedna od njih je "pritezanje".
"Kada idem, volim i da pjevam, pa slušam kako to u goru odjekuje. Čini mi se da tako bolje osjetim kako priroda diše", dodaje ovaj veseli starac.
Kaže da je mnogo puta bez problema pješice otišao i do susjedne Bileće, udaljene oko 50 kilometara od njegovog sela, te da i danas travu kosi kao momak.
Nikada ga ništa, dodade na kraju, nije boljelo, osim što je žuč operisao, jer se sve liječi hodanjem po čistom vazduhu.
Štapom protiv zmija
Kada Peko Sikimić pješači, sa sobom uvijek ponese štap, ali se, kako kaže, njime ne poštapa.
"Meni štap ne treba kao pomoć pri hodu, već ga nosim da njime provjerim ima li na putu zmija, jer su staze kojima idem uglavnom uske i zarasle u goru, a u njima bude i zmija", kaže Peko.