Život

Plavooki ljepotan iz Vatikana

Plavooki ljepotan iz Vatikana
Plavooki ljepotan iz Vatikana
Deutsche Welle

Činjenica je da fizička ljepota pomaže u karijeri jer ružni ljudi često nemaju ni priliku pokazati što mogu. To očito vrijedi i u katoličkoj crkvi gdje ličnog sekretara pape upoređuju s Georgeom Clooneyem.

Zapravo se ne pamti slučaj kada je bilo koji talijanski mondeni časopis uopšte pisao o nekom članu vatikanske kurije, a kamo li da je njegovu fotografiju stavio na naslovnu stranicu. No i to se dogodilo pa je tako talijansko izdanje časopisa Vanity Fair (u prevodu: Sajam taštine) na naslovnoj stranici objavilo fotografiju Georga Gänsweina, odnedavno biskupa i ličnog sekretara pape Benedikta XVI.

Štaviše, i naslov u talijanskom listu glasi "Biti lijep nije grijeh", a u opsežnom članku o Gänsweinu ga nazivaju "Georgeom Clooneyem crkve sv. Petra". List otkriva kako biskup "hrpimice" dobija ljubavna pisma obožavateljki i kako plavooki sekretar takođe rado igra tenis i odlazi na skijanje.

Iako se teško može i zamisliti da u današnjem Vatikanu vlada razvratnost kakva je vladala dok su Borghije bile pape, ipak su mediji - i još više brojne vjernice - još odavno uočili naočitog "bel Giorga", Lijepog Georga kako ga naziva talijanska žuta štampa. I ne samo one: Gänswein je na početku svog života u crkvi razmišljao, nakon studija teologije u Freiburgu i Rimu, prije svega povući se u osamu i stupiti u red kartuzijanaca (red u kojem se obvezuje na vječitu ćutnju, pustinjački red, op.ur.). Ali niti nadbiskup Freiburga Oskar Saier nije želio da naočiti Gänswein nestane iza zidina samostana, pa ga je tako još 1982. imenovao đakonom i uvrstio među službenike svoje nadbiskupije.

Dvije godine kasnije je pred istim nadbiskupom Gänswein slavio svoju mladomisničku svečanost, a makar je obavljao i dužnosti u raznim župama te nadbiskupije, mladi sveštenik se bavio i vlastitim obrazovanjem. U Münchenu je studirao crkveno pravo. 1989. je postao sudijom na Nadbiskupskom konzistorijumu i metropolitanskom sudu nadbiskupije München i Freising. 1993. postao je doktorom nakon što je odbranio doktorski rad, u kojem se bavi crkvenim institucijama primjerenim zaključcima Drugog vatikanskog koncila.

Godinu dana kasnije ga je nadbiskup Freiburga imenovao vikarom katedrale tog grada, ali 38-godišnjeg Gänsweina niti on više nije mogao zadržati samo za sebe. 1995. ga kardinal Antonio Maria Javierre Ortas zove u Rim u kongregaciju (svojevrsno "ministarstvo" katoličke crkve) za službu Božju i sakramente.

Niti tamo nije dugo ostao: već godinu dana kasnije je naočiti zemljak upao u oči već tada moćnom kardinalu Josephu Ratzingeru koji ga dovodi u svoju kongregaciju za nauk vjere - koju mnogi smatraju najutjecajnijom u crkvi i uspoređuju je s ministarstvom unutrašnjih poslova.

Već od onda traje bliska veza između Gänsweina i Ratzingera - odnosno današnjeg pape Benedikta XVI. 2000. mu, naravno na poticaj njemačkog kardinala, papa Ivan Pavao II. dodjeljuje počasnu titulu kapelana njegove svetosti, a 2003. postaje osobni asistent Ratzingera. Čim je njemački kardinal izabran za papu, i njegov asistent postaje onda lični sekretar novog poglavara katoličke crkve.

Naravno, novi papa je i svog sekretara poveo na prvo putovanje u svoju staru domovinu - u Köln na Susret mladih, i njegova pojava je već onda izazvala pažnju javnosti. Ali treba i reći kako brojni pripadnici žute štampe, u svim tim godinama službovanja zgodnog Gänsweina ostarjelom papi - i ma koliko su se trudili - nisu našli baš nikakav (pikantan) detalj iz njegovog života.

Sasvim suprotno od toga: Gänsweinu je bilo jasno kako je u aferi "Vatikanleaksa", kad su u javnost dospjele povjerljive informacije iz ureda pape, zapravo i on sam - baš zbog svojih "plavih očiju" - među najsumnjivijim saradnicima pape. Zato je odlučno pokazao da i iza tih očiju ima još mnogo toga što dobro funkcioniše pa je upravo on jedan od najzaslužnijih u otkrivanju pravog krivca, papinog sobara Paola Gabrielea.

Nagrada za iskazanu vjernost nije izostala: početkom ove godine ga je papa Benedikt XVI. uzdigao u čast nadbiskupa. Doduše, imenovan je nadbiskupom Urbisaglije, biskupije oko 150 kilometara sjeveroistočno od Rima, koja u suštini već odavno više ne postoji. Utoliko je ta titula tek počasne prirode kojom se Gänswein i statusom uzdiže među najviše uzvanike katoličke crkve.

Doduše - još nije kardinal pa da tako i sam može učestvovati u izboru sljedećeg poglavara katoličke crkve. S druge strane, nigdje ne piše da samo neki kardinal mora biti novi papa - štaviše, po crkvenom pravu za koje je Gänswein ionako stručnjak, poželjno je da ta osoba bude tek katolik u trenutku izbora. Ali ipak ima veoma malo izgleda da Gänswein ikad stupi na prestolje svetog Petra.

Ovaj puta (i iznimno) ne zato jer liči na Georgea Clooneya, nego zato jer je - Nijemac. Mnogi posmatrači zbivanja u katoličkoj crkvi su sigurni kako će, nakon Benedikta XVI., sigurno proći još barem nekoliko vijekova prije nego što opet neki Nijemac postane papa.

Najčitanije