KOZARSKA DUBICA - Simo Brdar, istoričar, filmski reditelj, pjesnik iz Kozarske Dubice, i Karina Brdar, glumica iz Litvanije, predstavili su poemu "Gradina D" u Maču Pikčuu, svetom gradu Inka, na najvišem dijelu istočnih Anda u Peruu, na nadmorskoj visini od 2.350 metara.
"Gradina D" je progovorila na svom devetom jeziku, svetom jeziku Inka, kaže Simo Brdar, autor ove poeme posvećene srpskom stradanju u Donjoj Gradini u Drugom svjetskom ratu.
O misiji u Andima i drevnom narodu Inka, Simo Brdar govori sa neizmjernim poštovanjem:
"Ovaj most kroz vijekove sagradili smo sa Vijenom, izvornom Inkinjom, koju s ponosom zovem sestrom. Kod Inka i dalje živi mudrost, svako ko s mirom pređe prag njihovog doma, zauvijek postaje dio porodice. Prihvativši ovaj nepisani zakon srodstva, provela nas je kroz šapat kamenih terasa Oljantajtamba, prevela stihove poeme "Gradina D" i upisala ih u srce Anda."
U svijetu, u kome kultura potire kulturu, a veze se često ograničavaju na površnu razmjenu, smatra Karina Brdar, glasnik istine o srpskom stradanju, Simina ideja o prevođenju stranica poeme na različite, pa i drevne jezike dokazuje da bol, saosjećanje i sjećanje nemaju geografske i vremenske granice.
Dramatične posljedice rata
Drugi svjetski rat ostavio je dramatične posljedice za srpski narod. Podvrgnut je istrebljenju. On, poslije toga živi na oštroj ivici žileta između opstanka i nestanka. Mogućnost vječnog spasenja daju mu njegovi umjetnici, časni, znani i neznani. Najdublje tragove u vremenu ostavljaju ljudi sa umjetničkim darom, njihove sudbine i tvorevine. Karina i Simo Brdar putuju svjetskim meridijanima i nose riječi koje svijetle, sijaju i opominju:
"Heraklit je život tumačio kao vječnu vatru, koja se naizmjenično pali i gasi. Kozara i Potkozarje su svojim životom, sudbinom, gotovo potvrdili ovaj nauk. Život i stradanje Srba ovog područja se ne omeđuje, kao ni oblak".
Na ovom nesvakidašnjem putešestviju, u jedinstvenoj filmskoj i literarnoj misiji, Brdari su posjetili znamenite gradove, muzeje, ličnosti, države i kontinente… Njihove pozornice na kojima su govorili poemu "Gradina D" su Srbija, Litvanija, Letonija, Gruzija, Jermenija, Poljska, Španija, Italija, Švedska, Finska, Danska, Malta...
Čuvar sjećanja
Simo Brdar, pripovjedač i stvaralac jedinstvenog senzibiliteta, čuvar sjećanja na žrtve Jasenovca i Donje Gradine, navodi nazive institucija kojima je podario svoju poemu "Gradina D". To su Muzej "Salvador Dali" u Figeresu, Muzej "Pikaso" u Barseloni, "Vrt za uzgoj sjećanja" u Sagradu, posjeta Odenzeu, rodnom mjestu bajkovitog pisca Andersena, galerije u Tbilisiju i Varšavi. "Gradina D" je predstavljen i na umjetničkoj večeri Viktorije Kajokajte u Marijampolju, u Litvaniji... Svuda je Brdar, zajedno sa saputnicom Karinom, pronašao umjetničku, istorijsku, kulturnu, duhovnu sličnost, zajedničku dimenziju sa Donjom Gradinom.
Pročitajte još:
U Španiju putovah noseći "Gradina D", poemu o Gradini vođenu lucidnim tragom slikara Branka Miljuša iz Gornje Dragotinje, moga komšije i rođaka, koji je poklonio nekoliko grafika za ilustraciju ove poeme.
Branko, logoraš u Jasenovcu, bio je gost kod Pikasa, na njegov poziv. Pikasove poruke su univerzalne, upućene pojedincima i cijelom svijetu, pripovijeda Simo Brdar, poslije višemjesečnog putovanja, zagledan u Donju Gradinu i rodnu Gornju Dragotinju:
"Na hodočašće u Italiju, u Pompeju, putovali smo Karina i ja, da bismo asocirali na taj strašni događaj, u vremenu pomahnitalog zla. Tu smo se poklonili Atlasu, najstarijoj otkopanoj skulpturi ovog mitskog junaka koji, po kazni boga Zevsa, na plećima nosi zemaljsku kuglu."
