Život

Pohod novinara "Nezavisnih" na Prenj: Mali Himalaji u BiH

Pohod novinara "Nezavisnih" na Prenj: Mali Himalaji u BiH
Foto: N.N. | Pohod novinara "Nezavisnih" na Prenj: Mali Himalaji u BiH

Prenj je jedna od najljepših, ali i najsurovijih bosanskohercegovačkih planina, smještena u lancu Dinarida na području sjeverne Hercegovine.

Zbog svoje divlje ljepote i mnogobrojnih atraktivnih destinacija omiljena je u svijetu planinara, koji joj često tepaju nazivajući je malim Himalajima.

Kameniti vrhovi ove veličanstvene planine premreženi su dolinama u kojima uspijevaju oskudne šume i pašnjaci, dok u nižim padinskim dijelovima rastu crnogorične i bjelogorične šume.

Masiv Prenja prostire se u širokom luku, omeđen planinskim lancima Čvrsnice, Veleža, Crvnja i Visočice. Okružuju ga prirodna i vještačka jezera: Boračko, Jablaničko, Grabovičko jezero i Salakovac, kao i rijeke Neretva, Ljuta, Neretvica, Bijela i Drežanka.

U podnožju planine nalaze se gradovi Konjic, Jablanica i Mostar i zanimljivo je kako u njima postoje planinarska društva koja nose ime po planini. Putevi u srce Prenja počinju iz kanjona rijeka koje ga okružuju, postoje mnogobrojni šumski puteljci i staze koji vode do planinskih dolina, odakle se potom polazi u centralni dio planine.

Jedan od najčešćih planinarskih pohoda koji se organizuju jeste onaj na Zelenu glavu, najviši vrh planine čija nadmorska visina iznosi 2.103 metra, te na susjedni Otiš, visok 2.097 metara.

Ovi "blizanci" odvojeni su sedlom, a nekad u prošlosti bili su ledeni glečeri, zbog čega se cijela planina odlikuje lijepim vrhovima, vijugavim zupčastim grebenima, velikim plazinama i kotlastim cirkovima širokog dna i strmih strana.

Inače, Prenj je poseban i po tome što je jedina planina u Bosni i Hercegovini koja ima 11 vrhova visokih više od 2.000 metara.

"Prenj je zaista nešto posebno i to nam govore planinari iz cijelog svijeta koji nas pohode. Planina je lijepa u bilo koje godišnje doba i svako od njih ima svoje čari. Ipak, mislim da je najljepše u zimu, kada je cijeli ovaj prostor okovan snijegom i ledom, a temperature se spuštaju i ispod 30 stepeni. Prenj tada, bez lažne skromnosti, zaista nalikuje na Himalaje", kaže Sead Divanović, sekretar Sportsko-planinarskog društva "Prenj" iz Mostara.

Nestvarni pejzaži i predjeli ove surove planine, okovane kamenom i niskim rastinjem, uistinu ostavljaju bez daha i za svakog ljubitelja prirode su istinski i nepatvoreni raj.

Ljepote Prenja nisu tako lako dostupne, morate se pomučiti da prođete planinom i uspnete se na njene vrhove, što je za svakog istinskog planinara poseban doživljaj i čar. Ipak, o tome da ćudljiva planina krije mnogo tajni i opasnosti svjedoči i događaj iz davne 1970. godine, kada su, penjući se na Lupoglav, jedan od planinskih vrhova, živote izgubila trojica planinara. Nikada do kraja nije razjašnjena misterija njihove smrti, ali se smatra kako su se izgubili u magli koja je okovala planinu i potom nesretno izgubili svoje živote. Njima u čast svake godine organizuje se memorijalni planinarski uspon na Lupoglav.

Također, ono što je karakteristično za Prenj jeste da se radi o bezvodnom kraju, bez izvora i vrela koji su karakteristični za mnoge planine, a u visinskim dijelovima rastu jedino kleka i munika, crnogorične vrste koje uspijevaju rasti na samom kamenu, te opstati i u najsurovijim uslovima.

Šumovite predjele nastanjuju mnogobrojne životinjske vrste, brojna su krda divljih svinja koja se često spuštaju u padinske dijelove u potrazi za hranom, dok u šumama gospodare vukovi i medvjedi. U dolini Tisovica, koja gravitira Jablanici, obitava stado divljih konja, koje je posebna atrakcija za planinare i fotografe. O ljepotama i posebnostima planine Prenj moglo bi se dugo pričati i pisati, a možda ju je najbolje svojim stihovima opisao slavni pjesnik Vladimir Nazor:

Prenj planina nije

Visok grad je vila

Sijelo je bogova,

Drevnih bogumila

Još vrijeme brazde

Po čelu mu ore

U njem se žestoko

Dobro i zlo bore.

Prenj planina nije

Divova je kuća,

Kojom bitka bjesni

Sve veća i ljuća;

Rat naših vrlina

S našim porocima

Borbu u još divljim

Barbarskim grud'ma.

I Prenj stoji - sav je

Od jednog komada;

Krvav je, kad sunce

U maglu zapada;

U jesenje dane

Kao žuč se žuti,

Grozan kad prozbori

Strašan kada šuti.

Prenj planina nije

Žrtvovani je kamen

Što čeka, da sveti

Očisti ga plamen,

I Bijeli svećenik

K njemu jednom stigne,

Pa k zvijezdama i Suncu

Sebe i nas digne.

 

Vladimir Nazor, 1943. godine

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije