I dok je u Njemačkoj posljednjih godina sve izraženija potreba za povećanjem kapaciteta predškolskih ustanova, jedna stvar i dalje ostaje tabu tema - muški vaspitači, koji ih ima tek nekoliko u ovoj, prilično naprednoj zemlji.
Jedan od rijetkih vaspitača došao je čak iz SAD da u Njemačkoj "okuša" sreću i zasad se dobro snalazi.
U blizini obdaništa "Tehnido", u njemačkoj gradiću Karlsrueu, odjekuju zvonki dječji glasovi, a u pozadini čuje se i snažni muški bariton koji im daje upute.
"Karl, Leni, pridržavajte se pravila, štapove držite u visini stomaka. Rekao sam da ne smijete dizati štap u visini očiju", riječi su vaspitača Toda Filipsa, pripadnika "ugrožene i rijetke" vrste muških vaspitača.
Ovaj 47-godišnjak posljednje četiri godine radi u obdaništu, gdje čuva djecu starije grupe, dobi od četiri do šest godina. Iako je dugo u Njemačkoj tek se relativno skoro odlučio za profesiju vaspitača.
Filips, koji je rođen i odrastao na Floridi, već više od 15 godina živi u Njemačkoj, gdje je u prvi mah radio kao grafički dizajner u jednoj poznatoj marketinškoj agenciji. Međutim, vremenom je shvatio da ga taj posao ne ispunjava, da ga čini nesrećnim i nezadovoljnim i odlučio je da potraži neku alternativu. Jedino što je znao jeste da želi da radi s djecom, iako u početku nije razmišljao o obdaništu.
Jedna od stvari koje mu se najviše sviđaju, kada je riječ o novom poslu, jeste što sve svoje interese može da uključi u svoj posao.
"Muzika, umjetnost, sport, sve je to što me zanima, a što mogu da prenesem na ovu djecu. Kada radite sa djecom onda su vam opcije bezgranične", kaže on.
Ljude poput Filipsa je zaista teško pronaći u Njemačkoj gdje muškarci čine svega tri odsto vaspitača u obdaništima i predškolskim ustanovima. Istina, ta cifra varira od regiona do regiona, pa tako u većim gradovima poput Hamburga i Berlina ima više muških vaspitača, dok u manjim sredinama, skoro da ih i nema. Manje sredine su prilično konzervativne i njihovim stanovnicima je teško prihvatiti muškarca kao vaspitača u vrtiću.
Ministartvo porodice posljednjih godina nastoji da promijeni ovu situaciju, pa su tako pokrenuli i kampanju "Više muškaraca u obdaništima". Cilj te kampanje je da se pripadnici "jačeg pola" privole za ovo plemenito zanimanje, jer je to u interesu djece. Naime, jedna nedavna studija je pokazala da djeca mogu imati samo koristi ako imaju vaspitače oba pola. Prema rezultatima ove studije to je izuzetno dobro za razvoj ličnosti djeteta.
Iako predstavlja "manjinu", Filips kaže da su roditelji više nego zadovoljni što je upravo on vaspitač njihovoj djeci, te da pozitivno gledaju na muškarvca kao vaspitača. I njegov kolega Torsten Umfeld kaže da su do sada naišli samo na pozitivne komentare.
"Roditelji obično misle da je fantastično što im dijete ima muškog vaspitača. Jedan od najčešćih komenatara je: 'Super, sada će moj sin imati nekoga da ga nauči fudbalu'", kaže Torsten.
I Torsten je imao slično iskustvo kao Filips. Naime, on se do prije devet godina bavio muzikom i često je išao na turneje sa raznim bednovima. Na tim turnejama brinuo se o djeci članova benda i tada je shvatio da on, zapravo, uživa u tom poslu. Kasnije je upisao neophodnu školu za vaspitače, a njegovo prvo zaposlenje bilo je u jednom malom katoličkom vrtiću u Karlsrueu.
"Ono što sam od početka znao jeste da kao vaspitač, i to kao muški vaspitač, nikada neću doći u situaciju da ostanem bez posla. Moram priznati da je ovo prilično sigurna profesija", kaže Umfeld, govoreći o nekim od razloga zašto se opredijelio za ovu profesiju.
Ono što je sigruno jeste da je Umfeld zaista u pravu. Naime, studije su pokazale da su muški vaspitači izuzetno traženi posljednjih godina te da pojedini roditelji čak i insistiraju da vaspitač njihove djece bude upravo muškarac.
"Da sam bio u prilici da biram između obdaništa sa muškim vaspitačima i obdaništa bez muških vaspitača, siguran sam da bih odabrao obdanište s muškim vaspitačima", kaže Andreas Venih, jedan od roditelja, čiji četvorogodišnji sin ide u privatni vrtić gdje su vaspitači isključivo žene.
Jedan od rukovodilaca privatne predškolske ustanove "Pro-Liberis", koja ima sedam obdaništa u okolini Karlsruea, kaže da su kod njih čak 10 odsto vaspitača muškarci, što je iznad njemačkog prosjeka. Direktor Per Gimiš kaže da je to jedna od promjena koju su dobro prihvatili, kako djeca, tako i roditelji.
"Čak i mala djeca primjećuju promjenu. I bebe drugačije doživljavaju muške vaspitače i nevjerovatno pozitivno reaguju na njih", pojašnjava Gimiš.
Kada je riječ o starijoj djeci, za njih kaže da su, posebno dječaci, oduševljeni muškim vaspitačima, jer ih doživljavaju kao nekog ko će se s njima okušati u fudbalu i igrati izviđača.
"Naravno, za naše dječake sport je veoma bitan i obraduju se kad vide muškog vaspitača", ističe Gimiš.
Ipak, naglašava da je veoma bitno da u vrtićima rade vaspitači oba pola i to da obavljaju sve aktivnosti koje podrazumijeva posao vaspitača, pa se tako od muških vaspitača očekuje da znaju da promijene pelene i da presvuku i nahrane dijete. On dodaje da nema bojazni od bilo kakve vrste seksualnog zlostavljanja, te da od toga ne strahuju ni roditelji. Zapravo, čak 95 odsto roditelja bezrezervno vjeruje muškim vaspitačima, dok su svega pet odsto blago skeptični, posebno ako imaju žensku djecu.
Valeria Heninger, čija četvorogodišnja kćerka Lili pohađa "Pro- Liberis", kaže da apslutno nema bojazni zbog činjenice da u vrtiću imaju čak dva muška vaspitača.
"Oba su nevjerovatno divna, obazriva, i mislim da bi svaka bojazan bila potpuno neosnovana", ističe ona.
I dok je broj muškaraca koji upisuju obuku za vaspitače iz godine u godinu sve veći, jedini problem je relativno niska plata, koja iznosi oko 2.100 evra, što i nije neka cifra za Njemačku. Međutim, s druge strane je činjenica da neke dominantno muške profesije, poput mehaničara, ili mesara, ne zarađuju ništa više.
Konstantinos Karapanagiotidis trenutno pohađa drugu od ukupno četiri godine studija za muškog vaspitača. On kaže da se za ovaj poziv odlučio zbog djece, a ne zbog novca. Karapanagiotidis objašnjava da je oduvijek želio da radi s djecom te da ga njegova porodica u potpunosti podržava u njegovom izboru. Ističe da već ima obezbijeđeno radno mjesto, gdje će početi da radi krajem ove godine, iako su mu do kraja školovanja ostala još četiri semestra.
Obavezan boravak
Nakon nedavnog usvanjanja zakona da sva djeca treba da pohađaju obdaništa, gdje će im biti obezbijeđeno mjesto, država je suočena sa manjkom profesionalnih vaspitača. Iako ova odluka stupa na snagu u avgustu sljedećeg godine, Nijemci već sada pokušavaju da obezbijede neophodan kadar. Taj zakon je doveo i do otvaranja novih objekata, a samim tim i do potražnje za profesionalnim kadrom.